BFTA Priručnik o Tehničkim Vještinama
- Obnovio Maestro
© Produced by the BFTA & the NSRA
© Nadopunio András Fekete-Móró (Maestro), 2011-2013.
© Preveli na hrvatski jezik Perica Gojsović (Ajkula) i Dario Mašković (Micak), 2013-2014.
© Ovaj dokument je zaštićen autorskim pravima od strane BFTA i András Fekete-Móró.
- KORISTITE: Možete spremiti i ispisati za svoje osobne svrhe,
- PODIJELITE: Lijepo vas molimo da stavite poveznicu na forume i web-stranice,
- NE KRADITE: Ne objavljujte sadržaj svugdje.
Uvijek ćete pronaći svježu verziju na ovim stranicama,
Molimo vas, poveži te ih sa ostalim strijelcima!
Further translations are in progress by fellow shooters:
Brasiliero / Brasilian (by Ana)
Deutsch / German (by Henning)
Eesti / Estonian (by Kristin)
Español / Spanish (by Tesla)
Français / French (by Harry)
Lietuviškai / Lithuanian (by zalias7)
Polski / Polish (by Chris)
Português / Portuguese (by Ana)
Srpski / Serbian (by Stefan)
Slovenski / Slovenian (by Dušan)
Türk / Turkish (by BsR)
Sadržaj
1. Povijest “Field Targeta”
1.1. Počeci
Field Target pucanje zračnim oružjem je počelo 1981.kao alternativa pravom lovu.Mete su bile metalne siluete,kao npr. golubovi, vjeverice, štakori itd. Okrugla naljepnica bi se postavila u područje željenog pogotka i bodovi bi se skupljali pogotkom u naljepnicu.Budući da je bilo nezgodno mijenjti naljepnicu za svakog natjecatelja,razvile su se mehaničke mete s okruglom rupom koja je prestavljala željeno područje pogodka; pogodak u željeno područje bi prouzročilo pad mete koju bi natjecatelj resetirao povlačenjem konopca.Željeno područje pogotka je bilo diametra 50mm a maksimalna udaljenost za tipičnu stazu od 20 gađanje je bilo od 36.5m do 41.1m.
Najčešće se koristile puške na oprugu i pretežno s preklopnom cijevi u 5.5 kalibru.Glavni razlob je bio taj što su puške s preklopnom cijevi bile najpopularnije na tržištu (s izuzetkom možda BSA AirSporter) i u to vrijeme 5.5 kalibar je bio najprecizniji za pucanje u prirodi zbog vrste diabola koja su bila dostupna; zaobljena diabola kao što Eley Wasp je bila favorizirana jer je obavlja dobar posao u vjetrovitim uvjetima. Jedina precizna 4.5 kalibar diabola koja je bila dostupna je bila diabola s plosnatom glavom koja je bila namijenjena za pucanje u zatvoreni prostorijama, zbog svog oblika i težine je katkada bilo teško postići konstantne rezultate u vanjskim uvjetima.Postojalo je i nekoliko pneumatic multi-pumpa kao što su Sharp Innova, ali nisu bile popularne zbog napora potrebnog za punjenje puške.
Određivanje udaljenosti mete se obavljalo prostim okom,a pojedinci su postajali eksperti za procjenu udaljenosti. Postojali su teleskopske optike ali najveće povečanje je bilo 9x.Nije bilo neuobičajno u početku ovog sporta da se neograničeno puta ulazi na pucanje, što znaći da bi natjecatelj mogao naučiti udaljenost mete i windage iz prethodnih pokušaja i tako poboljšati svoj rezultat.
1984. osnovan je BFTC (Britanski Field Target Odbor) s svrhom promicanja ovog sporta i oformiranja osnovnih pravila o sigurnosti i pravilima.
1.2. “Field Target” danas
Današnje mete su i dalje u istim oblicima,dok je zona željenog pogotka maksimalnog diametra 45mm. Normalni teren za takmičenje se sastoji od 30-50 meta postavljenih na raznim udaljenosti između 7m i 50m.Dozvoljeno je jedno pucanje po meti,s 1 poenom za uspješno obaranje mete.Također je dozvoljeno samo jedno ulaženje u teren.Šetnjom uz natjecateljski peren moguće je vidjeti razne aktivnosti kao npr. Gađanje na velike udaljenosti, gađanje u mete s smanjenim dijametrom za pogodak,brzinsko pucanje i pucanje pištoljem.Ta takmičenja dozvoljavaju ponovne ulaske na gađanje.
Vještina kod ove vrste gađanja je u preciznosti procjene udaljenosti svake mete, i procjene vremenskih uvjeta koji mogu utjecati na putanju razmjerno sporih i laganih diabola za zračnu pušku.
Field target je siguran,uzbudljiv i izazovan sport na otvorenom, u kojemu može uživati cijela obitelj.To je sport u preciznosti i ne uključuje gađanje bilo kojih živih životinja ili ptica.Kao sport u gađanju, Field Target gađanje zračnim oružjem je najtiše i najbrže razvijajuće – uspješno je prihvačeno u Europu i USA.Ovo godišnji sport u kojemu se klubovi sastaju na zimskim i ljetnim natjecanjima.Mnoga otvorena natjecanje se odvijaju vikendima po cijeloj Britaniji.Natjecatelji se boduju na tim takmičenjima i tako nadmeću s drugima sličnih mogučnosti, bez obzira na godine i spol.Ovo je odličan obiteljski sport it u nalazimo zdravi rivalitet između klubova – i najboljoj sportskoj tradiciji.
2. Zakon (Pravila)
Od krucijalne važnosti je kompletno upoznavanje s zakonom vlasništvu i posjedovanju zračnog oružja. Svrha toga je promoviranje sigurnosti, odgovornosti a samim tim i poštivanje zakona.
Ovaj zakon se odnosi na zračno oružje kojoj izlazna energija dijabole ne prelazi 12 ft-lbs (16.3 Joules):
ENERGIJA(Joule) = BRZINA(m/s) x BRZINA(m/s) x TEŽINA(gram) / 2000
1 Sljedeće se odnosi na sva godišta:
- zračno oružje se ne smije nositi ili upotrebljavati za bilo koju vrstu napada.
- zračno oružje se ne smije repetirati na javnom mjestu, što uključuje držanje diabole u magazinu blizu puške.
- mora se posjedovati dozvola za nošenje i držanje zračne puške u zgradi ili privatnom posjedu.
- nijedna osoba koje je sudski gonjena ili osuđivana ne smije posjedovati zračno oružje osim ako je dozvola odobrena od strane MUP RH, zato treba biti oprezan kome se posuđuje zračno oružje.
- kažnjivo je pomagati bilo kome iz predhodne točke
.
2 Sljedeće se odnosi na osobe mlađe od 17 a iznad 14 godina starosti:
- ne smije se kupovati ili unajmiti bilo koje zračno oružje ali se smije primiti kao poklon ili najam.
- može se imati zračno oružje uza se na javnom mjestu ali se mora pridržavati druge točke iz predhodnog zakona.
3 Sljedeće se odnosi na osobe mlađe od 14 godina starosti:
- ne smije se unajmljivati, kupovati, posjedovati ili dobiti na poklon zračno oružje.
- može se posjedovati uza se zračno oružje na javnom mjestu ali uz prisustvo punoljetne osobe te pridržavnje pravila iz druge točke 1. zakona.
- smije se rukovati zračnim oružjem ali uz nadgledanje punoljetne osobe.
4 Opčenito
- zračno oružje smiju koristiti osobe svih godišta bilo da sudjeluju u gađanju meta kao članovi registriranog kluba ili bilo kojeg kluba pod uvjetom da kalibar kojim pucaju ne prelazi 5,75mm.
- ne smijete sudjelovati na natjecanju ukoliko ne posjedujete dozvolu za pucanje.
- ne smijete pucati iz zračne puške tako da dijabole koristite za nedozvoljene stvari.
KAZNE
Kazne kršenje zakona su različite i mladi ljudi koji se misle baviti ovim sportom moraju biti svijesni posljedica u slučaju namjernog kršenja zakona.Maksimalne kazne su:
1 posjedovanje zračnog oružja u svrhu ozljeđivanja i unistavanja materijalnog dobra: |
14 god. zatvora/novčano ili oboje |
2 upotreba zračnog oružja pri opiranju uhičenju: |
14 god. zatvora/novčano ili oboje |
3 nošenje zračnog oružja u svrhu kršenja zakona: |
10 god. zatvora/novčano ili oboje |
4 nošenje napunjenog zračnog oružja bez valjanog razloga: |
5 god. zatvora/novčano ili oboje |
5 nošenje zračnog oružja bez valjanog razloga |
|
(a) radi uznemiravanja: |
5 god. zatvora/novčano ili oboje |
(b) na tuđem posjedu: |
3 mjeseca zatvora ili L200 ili oboje |
6 nabavljanje, posjedovanje, ili upotreba zračnog oružja ili municije unutar 5
godina od izdavanja predhodnih kazni. |
3 god. zatvora/novčano ili oboje |
3. Sigurnost
Sigurnost s rukovanjem bilo kojim oružjem je svačija odgovornost.Streljaštvo je jedno od najsigurnijih sportova.Razlog za to je što se sugurnosna pravila MORAJU poštivati cijelo vrijeme.
Postoje dva temeljna pravila:
- Nikada ne usmjeravaj pušku prema drugoj osobi!
- Uvijek tretiraj pušku kao da je puna!
Većina od ovih pravila proizlazi iz predhodnih temeljnih pravila u različitim situacijama.
3.1. Sigurnost s zračnim oružjem
Rukovanje oružjem
- Kada uzimaš svoju pušku provjeri da li je napunjena i da nije otkočena
- Pokaži da je puška nenapunjena prije nego je predaš drugome
- Uvjeri se da je puška nenapunjena id a nije napeta prije nego je odložiš.Nikada ne ostavljaj pušku napunjenu
- Kada predaješ pušku uvjeri se da je nenapunjena i da nije napeta. Nikad ne ostavljaj pušku napetu
- Kada predaješ pušku uvjeri se da je nenapunjena id a nije napeta.Ako ne znaš kako provjeriti pitaj vlasnika
- Zapamti da je bolje provjeriti da je puška nenapunjena 100 puta nego jednom zaboraviti.
Rukovanje puškom
- Drži pušku prema podu kada je napunjena
- Punu pušku dok je usmjerena prema podu
- Kada koristiš pušku s preklopnim punjenjem ili s polugom za napinjanje ispod cijevi uvijek drži čvrsto cijev ili polugu dok stavljaš diabolu u cijev
Kretanje s oružjem
- Nikada hodati između staza za gađanje s napunjenom puškom
- Kada se hoda između staza za gađanje potrebno je otvoriti spremnik i izvaditi magazin iz puške
- Kada se nosi puška ona ne smije biti napeta, spremnik mora biti otvoren, magazin izvađen i puška se mora nositi vertikalno
- Pušku treba držati u futroli ili kuferu kada se ne upotrebljava
Komande na streljištu
- Ako čuješ zviždaljku ili naredbu STOP,potrebno je odmah stati
- Uvijek pravovremeno poštivati instrukcije od suca na streljani
- Nikada ne ići prema meti bez dozvole suca na streljani
Opčenito
- Nemoj se oslanjati na sigurnosnu kočnicu na pušci za provodi svoju i okolnu sigurnost
- Nemoj privlačiti tuđu pažnju kada namjeravaš pucati jer im to može prouzročiti da se pomaknu
- Poštuj sva uobičajna pravila i kada je pucanje bez punjenja
3.2. Sigurnost s komprimiranim zrakom
Mnoge moderne zračne puške koriste komprimirani zrak kao pokretačku energiju.Ono omogučava povoljno i beznaporno gađanje ali pri tome nesmijemo podcijenitikoličinu energije koja je uskladištena u spremniku.Spremnik komprimiranog zraka je potencijalna bomba ako se s njom ne rukuje kako treba.
- Boca s zrakom se ne smije izlagati izvoru topline
- Izbjegavati udaranje bocom zraka i snažno udaranje pa njoj i setu za pretakanje
- Ne koristiti boce s zrakom koje izgledaju oštećene
- Uvijek kontrolirati tlak punjunja na nepoznatim bocama zraka
- Budi siguran da je boca zraka atestirana
- Kada pritežeš spojeve za punjenje upotrebljavaj minimalnu snagu pritezanja, ručno pritezanje je dovoljno
- Kada upotebljavaš prenosne boce zraka ili neke druge prenosne spremnike nikada ne stoj nasuprot boce zraka jer je po tlakom
- Uvijek kontroliraj bocu zraka,cijevi za pretakanje i spojeve dok puniš
- Izbjegavaj gledanje direktno u manometar dok puniš spremnik
- Uvijek puni spremnik puške polagano i izbjegavaj maksimalnu napunjenost
- Izbjegavati kontakt kože s zrakom pod pritiskom
- Izbjegavati dovod ulja ili masti u sistem komprimiranog zraka
4. Disanje
Usljed disanja dolazi do pomicanja tijela koje uzrokuje nemogučnost postizanja preciznog pogotka bez da se zaustavi disanje. Međutim čim zaustavimo disanje funkcije tijela počinju opadati kako hipoksija (pomanjkanje kisika) nastupa.Prvo opada osjet vida koje prati slabost mišića.Nedugo nakon toga slijedi osječaj “ moram disati” kako se tijelo bori za zaštitu samoga sebe. Sva ta događanja nisu povoljna za postizanje kontroliranog pucnja. Ovi neželjeni događaji mogu se izbjeći ako se zaustavi disanje samo na kratko vrijeme. Taj trenutak je oko 10s na izdisaju,malo više pri udusaju.Kada udahnemo,prsni koš se napinje, a opušta pri izdisaju.Kako nastojimo smanjiti naprezanja u poziciji za gađanje željeni trenutak za zadržavanje disanja je pri izdisaju.Dijagram na sljedećoj slici prestavlja tipični obrazac disanja.
|
V0 - donja granica normalnog disanja.Moguće je još izdisati ali ne isprazniti
kompletno sav zrak iz pluća.
V1 - gornja granica normalnog disanja.Moguće je još udahnuti
( hiperventilacija ).
Strijelac uzima dugi, duboki udah koji puni krv s kisikom a nakon toga normalno diše i izdiše dok je prsni koš najopušteniji, nakon toga se zaustavlja disanje na 10s za vrijeme čega se puca i nastavlja s normalnim disanjem.Trenutak zaustavljanja disanja je individualna stvar za svakog strijelca i ovisi o njegovoj psihofizičkoj spremnosti.Bitno je da se period od 10s ne produži.Poželjno je da do opaljenja dođe u što kračem roku, oko 4s do 6s.Ovo je izvedivo u povoljnim uvjetima, međutim koji put je neophodno duže vrijeme usljed loših vremenskih uvjeta.U slučaju da do pucanja nije došlo u željenom vremenskom roku potrebno se dodatno skoncetrirat te odložit pušku, uzeti nekoliko udisaja obnoviti količinu kisika u krvi i probati ponoviti proces.
Potrebno je naglasiti da ov ne znaći puni izdisaj. Potpuni prisilni izdisaj je neprirodni položaj pluća i mišića prsnog koša, isto kao i puni prisilni udisaj.Postoji položaj pluća i prsnog koša kada nema tog opterećenja i to oko 3 napunjenosti.Taj količina se može prepoznati po tome da nema napora pri udisaju ni izdisaju.To je najbolje stanje za pucanje, to je najopuštenije stanje tijela.Zapravo to je stanje izdisaja, ono nije prisilno i ono je spontano.Dodao bi da disanje nije nužni uzrok pogrešaka.Ono se može iskoristiti i za fino nišanjenje ( poglavlje 5.3 ))
5. Nišanjenje
5.1. Prirodni položaj nišanjenja
Prirodni položaj nišanjenja (PPN) je bitna stvar u nišanjenju. To je stanje/položaj kada tijelo nišani samo od sebe ako se stane u taj položaj. Ako se sjedne, zatvore se oči i lagano se promeškolji, opuste se nepotrebno napeti mišići, i tada se pogleda gdje puška cilja - to je PPN.
Njegovo korištenje je vrlo bitno jer pucanje u smijeru PPN koristi najmanju upotrebu mišića, takvo gađanje drastično smanjuje pogreške, tj. pogađa se gdje se cilja. Objašnjenje je jednostavno: ako meta nije u PPN, mora se prilagoditi položaj tijela upotrebom mišića. To nije nemoguće jer se može nišaniti bilo gdje, ali se javlja nepotrebna napetost u mišićima, puška nije naslonjena idealno, i kako se počinje koncetrirati za gađanje, tijelo se opušta i vrača u PPN – i tada se promašuje meta. Ako, međutim, cijelo tijelo nišani prema meti, mnogo je jednostavnije ostati fokusiran i gađanje će biti mnogo preciznije.
5.2. Nišanjenje cijelim tijelom
Mnogo FT strijelaca snizi povećanje prije početka određivanja udaljenosti i ciljanja, da lakše pronađu metu. Time se može dobiti na vremenu, ali se istovremeno povećava vjerojatnost da položaj bude kriv, a time se meta neće poravnati s PPN-om. Samo sjedenje traži također praksu: idealno, čak s povečanjem od 50x najprije treba dobro pogledati metu, sjesti, pogledati kroz optiku i istovremeno bi se trebala vidjeti metu. Čak ako končanica nije točno u sredini mete, sama meta bi trebala biti jasno vidljiva odmah tako da je nije potrebno tražiti.
Ako je potrebno promijeniti položaj tijela, ne mijenjamo položaj ramena i ruku da bi namjestili končanicu da se poklopi s metom, mijenjamo dijelove tijela najbliže zemlji (stopala, koljena, stražnjicu). Objašnjenje je jednostavno: ako pomakneš pušku pomoću ruku, tada ćeš pomaknuti samo 6-8kg težine u željenom pravcu, ali ona će se vratiti u prvobitni položaj kako se mišići opuštaju. Ako usmjeriš cijelo tijelo prema meti, PPN od 60-100kg koji su pravilno usmjereni neće se tako lako pomaknuti van željenog smijera.
Prethodno opisan streljački položaj nastao je iz ljedećeg principa: kompletno tijelo mora biti ismjereno u željenom smijeru s najmanjom upotrebom mišičnog napora, po mogućnosti da se težina kostiju prenosi na druge kosti. Kad god je moguće treba izbjegavati upotrebu mišića. Stoga nema veze ako moraš ustati u zoru i voziti 3-4 sata kada na kraju možeš sjesti i mirno pucati, razlog za to je što pušku držiš samo kosturom, a ne mišićima. Ovaj način držanja puške minimalno se razlikuje od stabilnosti stalka za upucavanje.
5.3. Nišanjenje pomoću disanja
Disanje bi se trebalo kompletno izostaviti u trenutku pucanja, ali i to može prouzročiti probleme. Mi ne pucamo u zatvorenim prostorijama i u sterilnim uvjetima, nalet vjetra može doći iznenada, nešto može proletjeti preko vidnog polja i strpljivo građena koncetracija može biti poremećena. Mudro je uzeti u obzir ne izbjegavati disanje nego ga iskoristiti za našu korist.Izdišući lagano i nježno može nam pomoćiu preciznoj promjeni položaja gornjeg dijela tijela bez napinjanja mišića, stoga će se i položaj puške promjeniti jednako nježno.
Sam pristup nišanjenju se prilagođava smijeru kojem naginje težina puške (od gore prema dolje za stajaći položaj), tj. gdje smo postavili veći dio težine (od dolje prema gore za sjedeći i klečeći stav). U svim slučajevima naglasak je na opuštanje mišića, a ne na njihovo napinjanje koje može pomaknuti pušku prema meti.
Disanje može u ovome dosta pomoći. Dok sjedimo, može pomoći da se puška lagano podigne prema meti. Dok udišemo možemo opustiti položaj tijela kako bi se izbjeglo potonuće, kako bi zadržali končanicu u željenom položaju. To omogučuje da za vrijeme izdisaja malo podignemo pušku. Još jedan izdisaj i puška se podiže. Rezultat je dobro kontrolirani pokreti u PPN s opuštenim mišićima u torzu dok se i dalje normalno diše.
5.4. “Dovoljno dobro” nišanjenje
FT ocjenjivanje je binarno, svodi se na sve ili ništa. To je kao da olimpijski strijelci imaju jedan jedini krug od 8 bodova na meti: svi pogotci u krug se boduju s maksimalnim brojem bodova, a svi van kruga ništa. To je glavna razlika!Mora se dati sve od sebe za najbolji pogodak, ali “dovoljno dobar” pogodak vrijedi jedino ako pogodi. Bolje je gađati unutar ruba željenog pogotka nego uložiti ekstra napor za nišanjenja za centar i da dijabola na kraju završi u silueti.
Svaki pogodak vrijedi jedan bod, a promašaji se ne boduje. Kada nišaniš za centimetar odklona od mete zapravo i nije bitno da li je tvoja puška pomaknuta ili ne. To nužno ne znaći da ne moraš požjivo nišaniti prije pucanja, ali nikada ne očekuj da končanica miruje kod pucanja na 50m. Ona to i ne treba: ako blago okscilira unutar 5-10mm kružno, u uvjetima dobrog gađanja (ako se uzme u obzir, preciznu procjenu udaljenosti, dobra procjena vjetra, savršano podešavanje puške itd.) to je i daje siguran pogodak. Ali ako ipak želiš okinuti apsolutno precizan pogodak, u samom nastojanju da obaviš taj pogodak gotovo je sigurno da će se nešto poremetiti i da ćeš promašiti.
6. Follow Through
Proces nišanjenja i gađanja ne završava kada se okidać ispusti. Proces održavanja nišanjenja i nakon što završi gađanje se zove “Follow Through”.
“Follow Through” je od vitalne važnosti, posebno u gađanju zarčnim oružjem, jer djelovanje zračnog oružja je prilično sporo. Postoji period u vremenu da je pucanj izvede nakon povlačenja okidača. Kod PCP oružja okidač oslobađa udarač, koji se pokreće prema naprijed da otvori ventil, komprimirani zrak se oslobađa i on pokreće dijabolu kroz cijev puške prije nego ona finalno izađe van i oslobodi se se utjecaja strijelca. Za vrijema opisanog perioda, ako se nišanjenje omete, dolazi do pogreške u gađanju.
Postoji nekoliko psiholoških razloga za “Follow Through”. Kada vidiš željenu sliku, ti povlačiš okidač, ali prst se ne pomiće istovremeno. Otklon od desetinke sekunde, koje odgovara vremenu tvoje reakcije, dogodi se prije nego pomakneš prstom. Za vrijeme tog vremena ne smije se prekinuti nišanjenje.
Također proces gađanja zahtijeva neko vrijeme (5-12ms), a to je samo djelić vremena ljudskog reagiranja (koje je 75-200ms). Detaljni članak o povezanosti ljudskog reagiranja i gađanja može se pročitati ovdje:
http://www.szottesfold.co.uk/2012/02/lock-time-test-results.html
Što ovo sve znači za nas? Ja znam da svi ti testovi prestavljaju samo moje vrijeme reakcije, ali postoje mlađi i stariji strijelci tako da se moji rezultati mogu uzeti za neki opći zaključak:
- puška okida mnogo brže nego što mi mislimo
- mi okidamo mnogo sporije nego što mislimo
Također, puška se drži u položaju sa nekim mišićnim naporom koji mora ostati isti sve dok ne opalite. Bez „Follow through“ tehnike, postoji šansa da mišići koji drže pušku popuste sekundu ranije, prije nego dijabola napusti cijev, i tako pomaknu pušku što može rezultirati lošim pogotkom.
Dobar “Follow Through” može se izvršiti na način da se nišanjenje produži na 1s nakon što povučemo okidać. To je i više nego dovoljno vremena da dijabola napusti cijev puške. Neki strijelci uzmu i do 3 sekunde. To može izgledati dobro, ali je u biti gubljenje energije.
Najvažnije je, da se bude svijestan da se mora uvijek odraditi “Follow Through”! I bolje je da traje 1s dulje, nego desetinku sekunde kraće nego je potrebno... Ta jedna sekunda je natjecateljska okolina; nervoza također može utjecati na procijenu vremena tako da dijabola još može biti u cijevi, a ti misliš da si gotov. Sigurnije je uračunati 2 sekunde u svoju rutinu: okidanje – jedan – dva – spusti pušku. Ili možeš pripojiti “Follow Through” s rezultatom gađanja: spuštaš pušku tek kada vidiš da meta pada s poznatim zvukom udarca ili čuješ omraženi zvuk “ding” kada promašuješ. Čak i ako promašiš, sam “Follow Through” ti može dati dobre informacije. Npr. može se dogoditi da opališ loš hitac – ili da je hitac bio savršen, ali s krivom procijenom vjetra. “Follow Through” se može uspješno uvježbati s puškama pogonjenjim oprugom. Tu gdje je sporiji proces gađanja i gdje je povratna sila odarca jača, tako da se svaka “Follow Through” greška vidi povečano (to je razlog zašto je teže gađati puškama na oprugu).
Druga komponenta “Follow Through” je psihološka. Nedovoljno je fizički održati pušku u željenom položaju dok je hitac ispaljen. Koncetracija na gađanje se mora nastaviti ako se želi postići kompletni cilj. Zadržavanjem položaja cijevi bez micanja za vrijeme okidanja mogu se prikupiti bitne informacije o kvaliteti hitca. To se naziva "poziv hitca" i on daje povratne informacije o tehnici koja će se koristiti za sljedeća gađanja. To je vrlo korisno prilikom odlučivanja o radu na daljnjim korekcijama koje su bazirane na informacijama iz hitca kojega si proglasio tehnički dobrim.
7. Kontrola okidanja
Bez obzira na tehniku koja se koristi pri kontroli okidanja, željeni cilj je isti: okidanje bez pomicanja puške sa točke ciljanja. Svaka tehnika koja postigne taj cilj je - dobra.
7.1. Općeniti uvjeti
Svaki okidač mora biti :
- Konzistentan – točka okidanja i potrebna snaga okidanja svaki put moraju biti isti. U suprotnom je dobra kontrola okidanja nemoguća.
- Pouzdan – kako zbog performansi, tako i zbog sigurnosti
.
- Mora okidati bez naprezanja.
- Dovoljno 'mekan' – ako je okidač pre tvrd, sigurno će doći do pomaka pri okidanju
.
Također su poželjni oni kji se mogu:
- Podesiti na određenu težinu.
- Podesiti u određeni položaj.
- Koji se mogu lako podešavati.
7.2. Tipovi okidača
Iako postoje 4 glavne vrste okidača, samo su dvije šire prihvaćene u Field Target disciplini.
Jednostupanjski okidač - Ova vrsta okidača nema 'praznog hoda' prije okidanja. To znači da je okidač namješten na kratak hod. U pravilu je zbog toga takav tip okidača, zbog sigurnosti, nešto tvrđi.
Dvostupanjski okidač - Ova vrsta okidača ima dva 'stupnja' – u prvom stupnju postoji određena količina 'praznog hoda' prije nego li okidač pruži otpor. Nakon toga, u drugom stupnju, slijedi okidanje. Zbog toga je ovaj tip okidača sigurniji: otežava slučajno okidanje. Međutim, većina takvih okidača su zapravo jednostupanjski okidači kojima je dodan dio 'praznog hoda'.
7.3. Težina okidanja
S obzirom da je cilj okidanje bez pomicanja puške, prirodno je da želimo imati što lakši okidač, ne bi li se smanjila potrebna količina napora da se okine. Ipak, to nije uvijek slučaj. Pri određivanju težine okidača najvažniji je čimbenik sposobnost strijelca da precizno osjeti približavanje točke okidanja, kako pri trniranju, tako i pri 'ozbiljnom' pucanju. Iz tog se razloga težina okidanja rijetko podešava na minimalnu moguću vrijednost. Općenito, težina 80-100 grama je dovoljno malena da ne utječe na pogodak, no istovremeno i dovoljna da strijelcu pruži adekvatan otpor i osjećaj pri okidanju. I u ovom slučaju, najbolje je eksperimentirati pri nalaženju težine koja strijelcu odgovara. Jeftinije puške nemaju okidač kojeg je moguće podesiti. Takvi okidači u pravilu imaju podešenu relativno visoku težinu okidanja, te ih može podesiti samo oružar.
7.4. Zahvat i Okidanje
|
Ispravno Pomak prsta je po centru okomice puške |
Neispravno Prst pritišće rub okidača |
Neispravno Prst previše obujmljuje okidač |
Dobar način za provjeru udaljenosti okidača je da uzmete pušku u jednu ruku tako da kundak sjedne točno na unutarnju stranu lakta (podlaktica će dirati kundak po cijeloj dužini). U tom položaju bi jagodica prsta kojim okidate trebala sjesti točno na 'lice' okidača. Ako ne sjedne, tj, okidač se dira vrhom prsta, puška (tj. kundak) je pre dug. Ako možete prstom zahvatiti cijeli okidač, puška je pre kratka.
Ruka kojom okidamo mora biti u položaju koji omogućuje prstu kojim okidamo da povuče okidač duž centralne linije puške. Prst ne smije povlačiti okidač (a s njime i pušku) na bilo koju od strana. Isto tako, prst pri okidanju ne smije povlačiti ili gurati pušku prema gore ili dolje. Moderne zračne puške u pravilu dolaze sa prilagodljivim okidačima, no preporuča se prilagodba samo visine i 'udaljenosti' okidača. Sama površina okidača trebala bi biti simetrična, tako da okidanje ne vuče pušku u nekom smjeru. Nije preporučljivo rotirati okidač po okomitoj osi, osim ako nemate relativno kratke prste.
Snaga hvata većinom je stvar osobne preferencije. Iako mnoge knjige o pucanju uče da je dršku potrebno držati otprilike jednakom snagom kojom bismo držali čekić kada zabijamo čavao (dakle, prilično čvrsto), vrhunski strijelci drže pušku na više različitih načina. Generalno, hvat drške i povlačenje okidača trebalo bi biti obavljenom jednakom snagom . Mišići i tetive koji pokreću prste radit će prirodnije ako svi moraju izvršiti rad iste snage i ako nema velike razlike između snage koju vrše pojedini prsti.
- Ruka kojom okidamo ne utječe na ciljanje, tj. ne usmjerava pušku prema cilju.
- Hvat mora biti konzistentan.
- 'Teži' okidači zahtijevaju čvršći hvat
.
- Hvat kod Springerica u pravilu je lagan.
Još uvijek vodi rasprava treba li palac biti položen okomito, vertikalno ili negdje između, no glavno je da on ne utječe na samo okidanje, tj. da ne vrši pritisak na pušku.
7.5. Metode (načini) okidanja
Na mnogo se načina pokušava objasniti kako 'glatko' povećavati pritisak na okidač dok ne dođe do okidanja. Klasični opis 'samo stisni okidač' je zapravo jedan od najnepreciznijih, jer ostavlja dojam da je potrebno stiskati cijelu šaku (pa samim time i dršku), što je jednostavno - krivo. Pri pravilnom okidanju miče se samo prst koji povlači okidač, nikakav drugi pomak se ne prenosi na pušku, i jedino se na taj način ona ne pomiče s cilja. Postoji nekoliko načina da se postigne takvo kontrolirano okidanje. Svaki od tih načina uspješno je korišten na raznim natjecanjima, pa je i ovdje potrebno naći onaj koji odgovara strijelcu. Sljedeći grafovi prikazuju neke od njih, no u stvarnosti svaki strijelac će razviti način koji njemu najviše odgovara.
Najčešće greške koje se pojavljuju pri okidanju su:
- Trzaj, grabljenje okidača – naglo stiskanje okidača pri kojem se pritisak poveća vrlo brzo. Još je gore ako se prst 'zaleti', tj. naleti na okidač većom brzinom.
- Brzi prolaz kroz prvi stupanj okidanja te jednako brz nastavak i kroz drugi stupanj.
- Prolazak kroz prvi stupanj, malo otpuštanje pa trzaj kroz drugi stupanj.
Svaka od navedenih grešaka prenijet će velike količine nepotrebnog pomaka na pušku i rezultirati lošim rezultatima.
|
Kod jednostupanjskih okidača i u stabilnom položaju, pri ciljanju se pritisak može postepeno povećavati dok ne dođe do okidanja. |
|
Pri manje stabilnom položaju pritisak na okidač se može postepeno povećavati u koracima. Ova tehnika omogućuje da se povećavanje pritiska zaustavi (okidanje se 'pauzira') ako se puška pomakne s mete. |
|
Neki strijelci koriste tehniku pri kojoj pritisak na okidaču pulsira, uz naglo povećanje pritiska pri okidanju. Tehnika se bazira na ideji da je lakše završiti pomak nego započeti ga, te se na taj način smanjuje potrebno vrijeme reakcije pri okidanju |
Kod dvostupanjskih okidača tehnike koje se koriste su gotovo iste uz razliku da počinju na drugom stupnju. To rezultira većom sigurnošću pri okidanju, te smanjuje mogućnost stvaranja loših navika.
|
Kod dvostupanjskih okidača i u stabilnom položaju brzo se prođe kroz prvi stupanj, te se nakon finog ciljanja pritisak postepeno poveća dok ne dođe do okidanja. |
|
Kod dvostupanjskih okidača i u manje stabilnom položaju opet se brzo prođe kroz prvi stupanj, ali se kroz drugi stupanj pritisak povećava postepeno, u koracima. Ako se puška pomakne s mete, povećanje pritiska se zaustavlja. |
|
Ova metoda je istovjetna 'pulsirajućoj' metodi kod jednostupanjskih okidača. Nakon prolaska kroz prvi stupanj prst pulsira unutar drugog stupnja, naglo povećavajući pritisak pri okidanju. |
Okidanje uvijek mora biti 'nenadano' jer se time umanjuje šansa da se puška trzne. Ipak, moramo biti svjesni trenutka okidanja kako bismo mogli precizno odrediti kada okinuti (umjesto da 'slijepo' povlačimo i čekamo da puška sama okine). Uz dovoljno vježbe moguće je držati okidač na 80-90% sile okidanja. Na taj je način za samo okidanje potrebno iskoristiti vrlo malo sile, što rezultira manjim pomakom puške i kraćim vremenom okidanja.
Vrlo je važno je okidanje bude brza radnja, no nikako nagli trzaj!
Većina pušaka za Field Target posjeduje dvostupanjske okidače, no kvalitetni okidači se mogu podesiti da budu kao jednostupanjski. Početnici bi trebali koristiti dvostupanjske okidače sa težinom okidanja između 80 i 100 grama. Na taj se način općenito povećava sigurnost okidanja. Pri okidanju je već potrebno primijeniti određeni pritisak pa je smanjena šansa stvaranja loše tehnike okidanja. Također, nervozu pri okidanju je lakše kontrolirati kroz dva stupnja.
Nakon nekoliko godina prakse, kako strijelac poznaje sebe i produbi razumijevanje tehnike okidanja, moguće je početi sa eksperimentiranjem. Pri tome je važno mijenjati jednu po jednu stvar, te je svaku promjenu potrebno temeljito isprobati i analizirati. Tek je na taj način moguće razviti pravilnu tehniku koja će najbolje odgovarati strijelcu .
8. Slobodni stav
Na ovim slikama možete vidjeti sjedeći položaj 48 engleskih strijelaca iz istog kuta kamere. Fotografije su napravljene od strane Simon Evansa na BFTA Grand Prixu , Tondu , Svibanj 2011. |
8.1. Općenito
Većina meta na Field Target natjecanju se pucaju slobodnim stilom, koja je, kao što ime sugerira, bilo koja pozicija koju natjecatelj izabere. Iako postoje ljudi koji su postigli uspjeh iz drugih pozicija, najistaknutiji položaj je sjedeći stav. Ovu poziciju se počelo koristiti u ranim osamdesetim te je varijacija na prethodne sjedeće položaje korištene u drugim disciplinama skrojeni prema posebnim zahtjevima zračne puške. Prednosti ove pozicije su stabilnost, jednostavnost korištenja, udobnost i dovoljna relativna udaljenost od tla. Na primjer, ležeći stav je više stabilniji, ali je teško doći u pravilnu poziciju, napraviti rangefinding i gledati u metu, stoga se ne koristi.
|
Konstrukcija pozicije je sljedeća.. Večinu težine preuzima jastuk za sjedenje koji je jaka vodootporna torba ispunjena materijalom kao što su poliesterne loptice, do maksimalne visine od 12 cm. Koljena su sklupčana prema prsima i puška je na neki način podržana na lijevom koljenu, u slučaju slike sa lijevim laktom. Bolja stabilnost će biti postignuta ukoliko stopala dodiruju pod u punom kontaktu, ali moraju biti u prirodnom položaju, a ne prisiljena. To se može olakšati podešavanjem jastuka za sjedenje. Desnom rukom hvatate rukohvat, ali ne upravljate puškom dok desno koljeno podržava desni lakat. Lijeva ruka može odmarati na desnoj podlaktici, tako da je napetost mišića minimalna. Leđima je dozvoljeno formirati prirodni luk tako da je napetost leđnih mišića minimalna.
Mora se napomenuti da će različite duljine pojedinih udova i tijela imati veliki utjecaj na vanjski položaj , jer su svi međusobno povezani. U svim slučajevima, ramena moraju biti u istoj ravnini sa zdjelicom, kada se pogleda odozgora. Ako se to ne postigne, doći će do micanja tijela tokom pucanja. Da bi se to omogućilo, najbolje je koristiti ovu tehniku od samom početka konstruiranja vlastitog položaja, da bi se osigurao dobar temelj za daljnji razvoj.
Kako se sjedeći položaj razvijao, pojavile su se dvije varijacije. Obje pozicije su korištene od strane elitnih strijelaca sa jednakim učinkom.
8.2. Varijacija 1
U ovoj varijanti tijelo se nagne naprijed i težina tijela i puške se podijeli između stražnjice i nogu.
|
Stražnjica preuzima 60% težine, dok noge preuzimaju po 20% svaka. Težište cijele pozicije je naprijed sa težinom tijela prenesenom na stopala kroz koljena. Torzo, ramena i ruke moraju biti što više opušteni tako da se sva sila nepotrebno ne prenosi na pušku. |
|
|
8.3. Varijacija 2
Ova varijacija je više kao klečeći položaj u svojoj izgradnji i distribuciji težine.
|
Većina težine je podržana od strane stražnjice (oko 80%). Leđima je dopušteno da formiraju luk, ali tijelo se ne naginje previše kao u prethodnom položaju. Desnu nogu je dozvoljeno staviti u prirodni položaj, sa stopalom po strani, ali tako da podržava vrlo malo težine. Lijeva noga trpi većinu težine. Desnom ramenu je dopušteno da leži u prirodnom položaju i nije podignuto da upravlja puškom. Opći osjećaj je da težina tijela leži na stražnjici, a puška na koljenu. |
|
|
8.4. Ostale varijacije
Varijacija 2 je dalje razvijana i jednog dana će postati Varijacija 3 pošto svake godine vidimo sve više ljudi kako je koriste i nadograđuju na međunarodnim natjecanjima. Tipično, strijelci mjenjaju iz varijacije 1 u 2, i iz varijacije 2 u 3, i nikad se ne vraćaju nazad. To znači da su ove modifikacije isprobane i prihvaćene u praksi, i vrlo su korisne.
Razlika nije previše vidljiva na fotografijama, ali možete prepoznati ovu varijaciju po poziciji puške i desnog lakta. Ovisno o građi strijelca, može biti svestrana (pogledaj slike), ali poanta je uvijek ista: puška je podržana sa oba dva koljena i ta pozicija je jako stabilna čak i u vjetrovitom vremenu. |
|
|
To je slicno Varijaciji 2, ali je bitna razlika da strijelac podržava pušku na oba koljena (točnije, na vrhu lijevog koljena i na desnom bedru blizu koljena). Da bi se to postiglo, mora se osloniti bliže koljenu, zadnji kraj usadnika bliže laktu, i strijelac se mora nagnuti više na desno, ovisno o njegovim tjelesnim proporcijama. Lijeva noga je u uobicajenom položaju, dok je desna po strani kao u Varijaciji 2. To zahtijeva određeni stupanj fleksibilnosti, ali to je vrlo stabilan položaj. |
Oni koji imaju dovoljno duge ruke i noge i dovoljno su fleksibilni i mršavi, mogu sa laktom ruke obujmiti desno koljeno. Ovo je puno stabilnije u usporedbi sa uobičajenim položajem gdje su laktovi samo na vrhu koljena. Ovo može bit srahovito stabilno, ali koristi možda jedan strijelac od nekoliko stotina drugih... |
|
|
Postoje i drugi egzotični položaji koji se mogu vidjeti kod određenih strijelaca iz nekih zemalja, npr. Njemačka (lijevo) i Južna Afrika (Desno). Pretpostavljam da su razvijeni od strane odličnih strijelaca da se uklope sa vlastitim tijelom i postale poznate u njihovim zajednicama zato što nisu rašireni i u suprotnosti su od osnovnih položaja. |
Budite svjesni da dobri strijelci nisu uvijek dobar primjer za svakoga. Ono što je savršeno za njih, njihovim tijelima i navikama, može biti pogrešno za nekog drugog. Najprikladniji položaj za vas je onaj: položaj u kojem ostvarujete svoje najbolje rezultate.
Svatko bi trebao razviti svoj položaj, što je kontinuirani proces. Vaš idealni položaj se formira tokom godina treniranja. Puška se stalno mijenja jer ljudi eksperimentiraju sa novim kombinacijama: mjenjaju se kundaci, rukohvati ili čak cijele puške. Svaka od ovih promjena znači da se položaj strijelca mora razmotriti i promjeniti po potrebi. No, čak i ako ne dirate pušku, strijelac se mijenja tokom vremena: dobiva trbuh, ima problema sa koljenima ili strukom. Dakle, položaj strijelca se konstantno mijenja i razvija.
Na fotografijama u nastavku možete vidjeti kako se moj sjedeći položaj promjenio u zadnjih sedam godinama. Vrijedilo bi uzeti fotografiju vlastitog sjedećeg položaja svakih par mjeseci, to može biti vrlo korisno da se osvrnete i pratite promjene.
|
|
|
|
|
|
|
2006 |
2007 |
2008 |
2009 |
2010 |
2011 |
2012 |
|