© Napisao Wayne K. Hudson, 2002.
© Nadopunio András Fekete-Móró (Maestro), 2009-2013.
© Preveli na hrvatski jezik Perica Gojsović (Ajkula), Dario Mašković (Micak) i Luka Šoštar (Shoki), 2013.

© Ovaj dokument je zaštićen autorskim pravima od strane BFTA i András Fekete-Móró.
- KORISTITE: Možete spremiti i ispisati za svoje osobne svrhe,
- PODIJELITE: Lijepo vas molimo da stavite poveznicu na forume i web-stranice,
- NE KRADITE: Ne objavljujte sadržaj svugdje.
Uvijek ćete pronaći svježu verziju na ovim stranicama,
Molimo vas, poveži te ih sa ostalim strijelcima!

Further translations are in progress by fellow shooters:

Brasiliero / Brasilian (by Delphinus)
Български / Bulgarian (by Fatalen)
Deutsch / German (by Henning)
Eesti / Estonian (by Kristin)
Ελληνικά / Greek (by Alexis)
Français / French (by Robert)
Polski / Polish (by Chris)
Português / Portuguese (by Delphinus)
Slovenski / Slovenian (by Dušan)
Slovenský / Slovakian (by Peter)
Türk / Turkish (by BsR)

1. Upoznavanje

2. Priprema puške

3. Montiranje optičkog ciljnika
3.1. Visina nosača i podešavanje dijela za obraz
3.2. Centriranje elevacijskog vijka
3.3. Montaža nosača
3.4. Fokusiranje okulara i končanice
3.5. Namještanje optičkog centra na optimalnoj daljini
3.5.1 Mjerenje podesive optičke šine
3.5.2 Bočni otkloni optike
3.6. Namještanje končanice
3.7. Podešavanje vijka za horizontalnu korekciju

4. Podešavanje putanje
4.1. Odabir nulte točke
4.2. Procedure za označavanje paralaxe i elevacijskog vijka
4.3. Najviša točka putanje i upotreba vijka (Turreta) za elevaciju
4.4. Završetak ostatka putanje
4.5. Točka udarca - pomak

5. Određivanje udaljenosti pomoću korekcije paralakse
5.1. Šta je paralaksa?
5.2. Tipovi podešavača paralakse
5.3. Kalibriranje paralakse za određivanje udaljenosti
5.4. Pomak paralakse

6. Objašnjenje balistike
6.1. Zašto 4.5 mm?
6.2. Promatrana putanja s ugrađenom optikom
6.3. “Minutes of Angle” (MOA)
6.4. Povečanje visine optičkog uređaja

7. Kompenzacija putanje pomoću “Holdover”
7.1. Što je HoldOver?
7.2. Vrste končanica
7.3. Kalibriranje kod upotrebe “holdovera”

Cilj ovoga priručnika nije naučiti osobu kako se gađa u Field target disciplini ili kako se gađa zračnom puškom opčenito. Prije uporabe ovog priručnika, nužno je biti upoznat sa svim aspektima rukovanja zračnom puškom i pucanja, te posjedovat osnovnu razinu znanja i razumijevanja.

Ovaj priručnik pretpostavlja da strijelac već zna pucati, da je sposoban napraviti konzistentne grupe na papiru i da je spreman podesiti svoju pušku/optiku najboljom mogućom metodom i precizno gađati mete na svim udaljenostima između 7 i 50 metara. Također se pretpostavlja da strijelac posjeduje zračnu pusku 4,5 (.177) kalibra i optički uredaj sa bočnim podešavanjem paralakse. Večina instrukcija u vezi sa klikanjem, vijcima za korekciju i raznim končanicama se nalazi u poglavlju sedam.

Ovaj priručnik nije napravljen da zamijeni pametan savjet trenera u klubu. Umjesto toga, zamišljen je da bude vodič prilikom, ponekad teškog, procesa pomaganja relativno novom strijelcu da namjesti i podesi skupu i kompliciranu opremu. Sa ovim priručnikom, trener i novi strijelac bi trebali smanjiti vrijeme podešavanja opreme na nekoliko dana,umjesto nekoliko tjedana.

Nada autora ovog prirucnika je da novi strijelac to učini u što jednostavnijem i sustavnijem načinu.

Wayne K. Hudson
Studeni 2002

Važno je da puška može obavljati određene funkcije:
1. Energija zrna zračne puške ne smije prelaziti 16,3 Joula sa odabranon vrstom zrna,
2. Okidač mora osigurati sigurno i predvidljivo otpuštanje,
3. Puška mora biti precizna sa odabranom vrstom zrna.

Sva Field target natjecanja u Velikoj Britaniji se odvijaju s puškama izlazne energije u skladu zakonske granice od 16,3 Joula. Prije bilo kakvog podešavanja puške, morate provjeriti energiju zrna/brzinu zrna služeći se kronografom i streljivom koje namjeravate koristiti. Ako je izlazna energija zrna prevelika, pušku morate detjunirati. Ako je energija zrna preniska, podignite enrgiju zrna do 15.6 J. Ako je energija zrna preko 15,6 J, riskirate da prekršite zakonske regulative i stvorite prednost nad ostalima.

Ako želite izračunati snagu vaše zračne puške, morate koristiti kronograf s kojim mjerite brzinu zrna dok ispaljujete te morate znati težinu zrna kojeg koristite. Kada sakupite te informacije, možete početi izračunavati:
Energija zrna(Joule) = Brzina(m/s) * Brzina(m/s) * Tezina(gram) / 2000
Rezultat koji dobijete izražava se u Džulima ili Joule(J). Savjetujemo da mjerenja izvršite nekoliko puta te dobijete prosječne vrijednosti. Ako brzina zrna ima oscilacije, tada morate dodatno provjeriti pušku (npr. Očistite cijev puške, zamjenite brtve, podesite regulator zraka ili jednostavno odnesite pušku ka puškaru. Oscilacije od 1-2 m/s su normalne i ne predstavljaju problem, ali ako su oscilacije od 5-6 m/s i vise, tada puška mora biti pregledana.

Okidač svake puške je drugačiji pa će te morati proučiti korisničke upute kako ga podesiti. U Field Target disciplini, okidači se većinom podešavaju na lakše okidanje nego vatreno oružje, ali morate pripaziti da okidač nije podešen na prelagano jer moze doći do samoopaljenja kad je puška napeta. Veoma važno je položaj okidača namjestiti da bude u dohvatu od ručke usadnika. Za više detalja o podešavanju okidača, konzultirajte se sa BFTA priručnikom o Tehničkim vještinama .

S puškom u ramenu, ruka s kojom okidate mora , lagano i bez grčenja obuhvatiti pištoljski grip na usadniku. Okidač mora dodirivati površinu vrha kažiprsta. Ako okidač nije podesiv i dohvat je prekratak, ubacite ekstra dodatke u usadnik ili obrnuto. Ako nemate dodatne umetke, onda se na usadniku mora napraviti određeni zahvati sa drvom. Kao opće pravilo, ako držite usadnik udobno, vrh usadnika mora doticati zglob lakta bez da previše pritišćete.

U pogledu, streljivo/preciznost, ovaj priručnik pretpostavlja da strijelac već zna koja je preciznost puške pošto je već pucao iz iste no bez da je prošao cjelovitu proceduru podešavanja.

Do sada ste već primjetili tendenciju za zatvaranje oka s kojim ne ciljate. Međutim, veoma je preporučljivo naučiti pucati sa oba oka otvorena. Određivanje daljine, bit će objašnjeno kasnije, može postati jako komplicirano ukoliko oba dva oka nisu opuštena. Ako koristite libelu montiranu na pušci, jako teško je pratiti je ukoliko vam oko s kojim ne ciljate nije slobodno i opušteno. Također, oba oka otvorena omogućava strijelcu lakše praćenje kretanja vjetra. To je tehnika koja ne dolazi prirodno i mora biti naučena, ali kad je naučite vraća vam se u pozitivnom smislu.

Kad je sve iznad kompletirano, vrijeme je za ugradnju ( ili skidanje) optičkog ciljnika.

Dobivanje prave visine nosača može postati skupa stvar. Pravilnim namještanjem dobiti ćete udobnost i više pogodaka u metu. Nepravilnim namještanjem dobiti ćete nelagodu, frustraciju i manje pogodaka u metu. Glavni činbenik u odabiru nosača (nakon točnog promjera) je razmak između prednjeg dijela optičkog ciljnika i cijevi. Kod optike sa podesivim prednjim dijelom, montiranjem preblizu cijevi može doći do doira, pa čak i oštetiti cijev.

Drugi faktor je poravnanje glave. Ako je vaša optika montirana prenisko, morat ćete nakrenuti glavu pod ekstremnim kutem na usadnik. Isto tako, ako je vaša optika montirana previsoko, glava će vam morati lebdjeti iznad usadnika. U oba slučaja, to će izazvati nestabilnost dok se borite sa hvatanjem prave slike.

Usadnici sa podesivim dijelom za obraz eliminiraju ovakav problem, jer se optika može montirati na bilo koju visinu, a strijelcu se omogućava optimalan položaj glave za maksimalnu udobnost. Obično, najveći okomiti položaj glave je najbolji, ali to varira od strijelca do strijelca. Mnogi strijelci koriste “Scope Enhancer”, gumenu oblogu na okularu s kojom spriječavaju ulazak svijetla odozada i sa strane čime se dobiva bolja slika. Međutim, mora se paziti da se ne koristi na pogrešan način. Taj uređaj služi za poboljšanje slike i nebi se trebao koristiti za polozaj glave. Ta funkcija je namjenjena dijelu za obraz na usadniku.

* Kako visina optike utječe na putanju zrna pogledajte Poglavlje 6.4.

Postoji manja cijev unutar optičkog ciljnika koja sadrži končanicu i konveksne leće. Kada pomaknemo elevacijski vijak, zapravo pomaknemo malu cijev i to mjenja odnos između končanice i slike mete. Optika je u optičkom centru onda kada je mala cijev u potpunosti poravnata sa optikom. To znaci da se osi mehaničkih i optičkih struktura podudaraju i taj položaj daje najmanji iznos optičkih pogrešaka i iskrivljenje slike. Drugi važan razlog za centriranje optike je činjenica, da ako je mala cijev podešena ekstremno u bilo kojem pravcu, može dodirnuti glavnu cijev i onda ne možemo koristiti cijeli raspon podešavanja ili čak može pomaknuti končanicu po horizontalnoj osi.

To znači da uvijek moramo centrirati optiku , zatim poravnati nosače sa metom i tek na kraju fino uskladiti sa klikovima na vijcima.

Za centriranje optike, skoro uvijek se koriste srednje vrijednosti vijaka, no to nije uvijek precizno pa može doći do oštećenja optike.

Još jedna metoda je pomoću zrcala, ali ovo ne preporučavamo. Ako baš želite, držite trcalo prislonjeno na prednju leću, podesite paralaksu na beskonačno i uvećanje na minimum, i onda ćete vidjeti odraz končanice, zatim poravnajte pomoću tureta pravu končanicu sa odrazom. Problem ove metode je što kod nekih optika nećete moći vidjeti odraz končanice ili će se odraz previse micati.

Pronalazak optičkog centra pomoću zrcala

Pravilan način centriranja optike je rotiranje, (Čak i tvornica "Schmidt & Bender" koristi ovu metodu pronalaženja optičkog centra na svojim proizvodima). Fiksirajte pušku i polegnite optiku na otvorene nosače, ciljajući u metu visoke rezolucije. Bilo bi dobro postaviti trake papira između nosača i optike, kako bi se izbjeglo oštećenja na vanjskoj boji optike.

Rotiranje optike

Zatim polako rotirajte optiku oko svoje osi, gurajuci je prema dolje na nosače tako da se ne može popeti van nosača. Mozete je rotirati koliko hoćete, ali dva-tri puta je sasvim dovoljno. Dok je rotirate, ssredište končanice će lutati lukom:

Procijenite u grubo gdje je središte mete i namjestite vijke za podešavanje da centar končanice otprilike gleda prema centru. Ponovite nekoliko puta sve dok centar končanice ne pokazuje uvijek istu točku bez ikakvih kretanja dok rotirate optiku. Sada je vaša optika u centru. Označite pozicije vijaka za podešavanje za kasniju upotrebu.

Izvadite vijke sa gornje strane nosača I stavite ih sa strane. Lagano otpustite bočne kopče i gurnite nosače na optičku šinu. Polagano ih stegnite. Uzmite optiku i postavite je na nosače. Postavite gornje dijelove nosača i lagano prstima stegnite. Optika bi trebala biti u mogućnosti micati se naprijed-nazad, rotirati, ali sa određenim otporom. Zatim, slijedite ove korake:

- Pretpostavimo da sjedite u sjedećem položaju na ravnoj plohi sa puškom u ramenu.
- Položite glavu na usadnik (držač obraza) u što prirodniji položaj. Zatvorite oči tako da položaj optike ne utječe na vaš stav. Nagnite glavu na držač obraza u udoban položaj i ako otvorite oči morate vidjeti pravilnu sliku (pogledajte slike ispod) na prvi pogled. Stvar je u tome da je optimalan položaj onaj kad stavite postavite glavu bez napetosti mišića i tada uskladite optiku. Promotrite sliku. U početku ćete hvatati dobru sliku tako da ćete pomicati glavu naprijed ili nazad kako bi stekli pravilnu udaljenost od oka.
- Odredite dali optika mora biti pomaknuta naprijed ili nazad pomaknite optiku po šini dok ne dobijete pravu sliku. Slika mora biti kristalno čista skroz do rubova i imati debelu crnu liniju okolo.
- Postavite nosače tako da su maksimalno udaljeni jedan od drugog. To daje najbolju stabilnost optici. Zatim, polagano stisnite vijke.
- Otprilike, poravnajte končanicu okomito na optičku šinu, i polagano zategnite vijke na gornjem dijelu nosača. Končanicu ćete preciznije podesiti kasnije, ali za sada je dovoljno i ovako.

Gledamo li u optiku iz prevelike blizine (gornji red) ili iz daljine (donji red): končanica će biti loše fokusirana, slika će biti uska sa zamagljenim rubom

Optika sa točnom udaljenosti od oka i kristalno čistom končanicom, rubovi na slici su oštri

Vaš optički ciljnik ima podešavajući okular. To omugućava da ljudi sa različitim vidom podese optiku po svojem vidu. Ako končanica nije pravilno podešena, pojavit će se izvan fokusa i naprezanjem oka ćete pokušavati to nadoknaditi.

Opčenito, postoje dva načina kako prilagoditi mehanizam. Najrašireniji je onaj gdje se ocular okreće i može se zablokirati sa prstenom za zaključavanje. Druga vrsta je, poznati ocular sa brzim podešavanjem koji se sastoji od jednog prstena na početku optike. Ovaj ocular se zna slučajno pomaknuti, ali i njega treba obilježiti kada je podešen.

Okrećite ocular dok končanica nije čista i oštra, zatim zablokirajte sa prstenom za zaklučavanje	Okrećite ocular sa brzim podešavanjem dok ne dobijete oštru i čistu sliku končanice

S puškom na ramenu i paralaksom namještenom na beskonačno, gledajte kroz optiku u vedro nebo (Ne u sunce!!). Okrećite ocular sve dok končanica ne postane skroz crna i oštra. Tada zaključajte ocular sa prstenom za zaključavanje. Stegnite jače, oko 1/3 – 1/2 po krugu i radite pauze da odmorite oči. Ako pogledate sa jednim okom u končanicu, a drugim na obzor, oboje morate oštro vidjeti.

Što ako nosite naočale? Teoretski, pošto okular ima neke dioptrijske korekcije, kratkovidni strijelac može ciljati bez naočala, može koristiti gumeni nastavak za optiku (scope enhancer), ali svejedno može imati problema sa određivanjem udaljenosti do mete. Malo je lakše za dalekovidne strijelce, oni mogu staviti naočale za čitanje da vide oznake na kolu za paralaksu, a u isto vrijeme gledati preko naočala u optiku dok ciljaju.

U Field Targetu, jako važna udaljenost je 50 metara. To je najduza udaljenost i optika mora biti na vrhuncu. Dakle, nakon što ste podesili vijak za elevaciju, optika mora biti na 50 metara u optičkom centru. Pri tome mislimo da, kada je podešeno na 50 m, elevacijski vijak mora biti u središtu podešenja. Vrijedi razmisliti s obzirom da, ako postavimo optički centar na 45 metara, optika će biti jako blizu idealnoj poziciji oko koje se nalaze sve “teške” udaljenosti između 40 i 50 metara. Ali najvažnija stvar je da razumijete značenje i važnost optičkog centra. Pri gađanju pomoću “holdovera”, optika mora biti na podešena na optički centar. Postoji još jedan razlog zašto bi to trebalo biti učinjeno. Neki optički ciljnici nisu opremljeni sa podešavanjem za veće udaljenosti, pa ako nisu montirane na sljedeći način, jednostavno ćete ostati bez prilagodbe za veće daljine. Mi smo postigli željeni ishod podmetanjem pod stražnji nosač, ili sa koso nakrivljenom šinom, vidi poglavlje 3.5.1. Obično, ako vasa optika ima manji promjer prednje leće i montirana je nisko, podmetanje će biti dovoljno. No, za vise nosače trebat ćete veću nagnutost i i to možete postići sa nakošenom šinom.

Sada je vrijeme da odete na streljanu. Trebati će vam pristup 50-metarskoj streljani. Od vase početne pozicije, izmjerite točno 10 metara i postavite metu na 10 metara. Zašto 10 metara? Zato što se dogodi da večina zračnih pušaka/optika ima istu udarnu točku na 10 i 50 metara, ovisno o visini optike.

Meta mora biti obilježena sa običnim križem (+), ali dovoljno velikim da vidite gdje je završio vaš hitac. Optiku pustite u centru od prijašnjeg podešavanja, podesite ocular ili bočno kolo za paralaksu da dobijete oštru sliku. Ciljajte u centar mete. Velika je šansa da će metak pogoditi znatno nisko i u stranu. Ispalite još tri metka ciljajuci u istu točku da provjerite konstantnost.

Za početak, ignorirajte elevacijska podešavanja i ispravljajte korekciju lijevo-desno (windage). Odvijte zaštitne poklopce na vijcima za podešavanje. Okrećite vijak za horizontalno podešavanje određeni broj klikova. Okrećite klikove po nahođenju, pucajte i podešavajte, sve dok točka udarca nije željena pozicija. Ako ste ciljali u u sredinu križa (+), finalna točka udarca bi trebala biti ispod križa ,na okomitoj produženoj crti od križa. Ovo horizontalno podešavanje nije kritično, zato što će kasnije biti fino podešeno. Ako je vertikalna točka udarca vise od 5 cm niže od križa, morati ćete dovesti točku udarca više podizanjem zadnjeg dijela optike, tako šta ćete umetnuti na zadnji nosač optike savitljivi material. Večina ljudi koristi stari negative sa iz foto aparata, ali možete koristiti i tanki bakreni lim, plastičnu ili aluminijsku foliju ili čak i izrezanu plastiku sa bočice jogurta,.

2-3 komada filmskog negative smješteni između optike i nosača optike

Izrežite nekoliko komada odabranog materijala ( oko 15 x 20 cm). Označite pozicije nosača sa olovkom. Otpustite vijke na donjem dijelu nosača (one koje drže nosače za optičku šinu). Pomaknite optiku sa šine. Otpustite vijke na gornjem dijelu nosača toliko da dobijete dovoljno prostora za umetnuti komade odabranog materijala.

Nakon umetanja, ponovo postavite optiku na nosače, obilježite olovkom željenu poziciju tako da prednji nosač bude vodič zadnjem prije nego šta pritegnete vijke. (Opaska: Nemojte previse stezati gornje vijke pošto optika ne leži potpuno na nosačima. Prevelikim stezanjem podmetnutog nosača može dovesti do deformacije i savijanja optike. Koristite razumnu količinu snage.)

Sad, natrag na streljanu i provjerite ponovo točku udara na 10 metara. Ako metak pogađa blizinu točke udara, vrijeme je da krenemo gađati na 25 metara. Ako nije u tom parametru, onda morate nastaviti dodavati material ispod nosača dok ne dobijete približno 10 metara.

Sad podesite optiku po horizontalnoj osi (bez da dirate vijke za podešavanje na optici). Visoki nosači imaju mogućnost podešavanja po horizontalnoj osi. Podesite ih dok razlika ne bude manja od 1 centimetra. Fino podešavanje horizontalne osi ćemo podesiti kasnije. Ako imate standardne nosače, mogu se prilagoditi sa ne baš raširenom tehnikom postavljanja materijala ispod. To znači da material ne ide između optike i nosača nego između nosača i optičke šine. To uvijek ide na fiksni dio nosača, tako da ćete morati podmetnuti material ili na prednji ili na zadnji nosač, ovisno o korekciji putanje koju želite. Koristite samo jedan sloj materijala , ne deblji od 1 milimetra. Ovo je samo dodatno riješenje, jer bilo bi bolje problem riješiti sa nosačem koji ima podešavanje po horizontalnoj osi.

Podmetanje materijala za horizontalnu korekciju

Na 50 metara, postavite veliki komad papira ili kartona. Na kartonu, sa debelim crnim markerom, povucite liniju sa lijeva skroz do kraja desne strane, točno na sredini kartona. Sa netaknutim vijcima za podešavanje, fokusirajte karton sa kolom za podešavanje paralakse i ispucajte tri metka u crnu liniju. Nije važno gdje napravite grupu, lijevo ili desno, koncentrirajte se na podešavanje gore-dolje.

Ako je grupa vise od 10 cm iznad ili ispod debele crne linije, tada vam savjetujemo da dodate/uklonite slojeve materijala. Razlog za to je, da je 10 cm na 50 metara jednako pola kruga na vijku za podešavanje.

Ako uspijete dobiti točku udara u 5 cm na 50 metara, tako što se umetnuli ispod zadnjeg nosača i bez diranja elevacijskog vijka, optika će odraditi svoj posao izvrsno na većim udaljenostima i određivanje udaljenosti će biti optimizirano.

Podmetanje je lagano i jednostavno, ali tijelo optike ne sjeda u prestenove nosača kako treba pa može doći do oštečenja ako pretegnemo vijke. Idealno rješenje je kupiti/napraviti podesivu optičku šinu. Nagnutost će biti oko 0.5 – 0.7 ali ovisi o visini optike i vrsti metaka pa morate naći točnu vrijednost. Ako posjedujete ovu optičku šinu, montirajte dva niska nosača, sa mogućnošću horizontalnog podešavanja. Ovim načinom možete montirati vašu optiku bez podmetanja, napetosti ili iskrivljavanja.

Ako odlučite napraviti podesivu šinu, možete izmjeriti potreban pad sine na ovaj način: Stavite vašu optiku na pušku sa privremenim nosačima (bilo koji tip i visina nosača) i učinite korake opisane iznad u poglavlju 3.4. – vasa optika je u optičkom centru, ali umjesto koraka iz poglavlja 3.5. možete pucati u veliki komad papira na 50 metara. Nagib dolazi iz sljedeće formule:
Nagib u % = (Točka udara + H2 – H1) / L * 100
Gdje je Točka udara (POI) razlika između visine ciljanja i udara metka u centimetrima,H1 je trenutna razlika izmedju centra optike i centra cijevi puške i H2 je visina ( oboje u centimetrima), L je udaljenost do mete u metrima, nagib se računa u %(postotci) npr. 0.7% znači 0.7 mm razlika visine na 100 mm duljine .

To se može vidjeti sa pogledom na pušku odozgo. Prosječni strijelac pridaje tom problemu mnogo veću pozornost nego šta stvarno je. Uglavnom, ako je optika pravilno centrirana, ovo nebi trebao biti nikakav problem. Pogledajmo zašto :

1. Optika je pomaknuta - to je slučaj kada optika nije u simetriji sa puškom, ali je pomaknuta u stranu. Na primjer, to se dogodi kad širina optičke sine i nosača nije ista ali vi podmetnete material. Ako imate 10 mm šinu i 12 mm bazu nosača onda je pomak (12-10)/2 = 1 mm. Ovaj pomak možete riješiti na dva načina ( u sljedećim primjerima pretpostavljamo da je optička os 1 mm desno od osi cijevi puške):

• Držite paralelu, , tj. Podesite horizontalni vijak na nulu tako da je končanica 1mm desno od točke udara na nultoj udaljenosti upucane optike. Sa ovom postavkom, puška će pucati 1mm ulijevo na svim udaljenostima. To nije velika stvar, smatrajući da morate zadržati končanicu na vise “killzone” promjera uslijed vjetra.
• Stavite horizontalu u nulu na 30 m (pola od mogućih udaljenosti). To znači da je horizontalna korekcija apsolutno točna na toj udaljenosti, pucajući desno sa 0.7mm otklona na 50m i lijevo sa 0,75mm na 7 metara.

2. Optika nije paralelna - razlog može biti u optičkoj prizmi oštečenoj ili deformiranoj u dodiru sa nosačima, optikom ili puškom. Važno je napomenuti da putanju metka odeđuje odnos energije metka i optike, tako da i perfektno montirana optika može biti nagnuta ( povezano sa snagom) ako je cijev savijena. No, ovaj kut može biti ispravljen sa vijkom za horizontalno podešavanje. Dakle, ako optička šina ima otklon od 1mm na 12 cm dužini, to ne znači da moramo ciljati 42 cm na 50 metara daljine, to će biti samo 1-2mm (ovisno o simetriji prednje leće sa optičkom osi) i to nema velike posljedice kao što možete vidjeti u poglavlju iznad.

Možemo zaključiti da bočna odstupanja optike ( šta možete vidjeti odozgo) zapravo ne mogu utjecati na preciznost. Pravi problem se javlja jedino kada se optika okreće oko svoje osi, tj. Kada končanica nije poravnata. Iako se čini manje zastrašujuće, ali ipak može biti opasno, prilagodba elevacije može utjecati na horizontalnu korekciju i onda možemo imati veću šansu za pogrešku, a to nije samo par milimetara na većim daljinama.

Svrha namještanja je da budemo sigurni da je vertikalna linja končanice perfektno okomita sa cijevi puške. Kao što ime sugerira, za dobit “Liniju Namještanja” moramo objesiti konop sa utegom da dobijemo perfektnu vertikalnu liniju.

Ova procedura može se izvesti sa montiranom libelom na šini, tj. Malenom staklenom cijevi ispunjenom tekućinom. Jedna od takvih libela mora biti montirana na optičkoj šini tako da s jednim okom gledate u nju dok drugim okom gledate u končanicu. Budite oprezni, neke jeftinije libele nisu u levelu i obavezno ih provjerite prije korištenja.

Konop mora biti vidljiv, tj. biti kričave boje i biti dovoljno udaljen od optike. Dovoljan je raspon od 8-10 metara, ovisno o najbližoj udaljenosti koju možete uhvatiti s vašom optikom pomoću podešavanja paralakse.

1. Izoštrite paralaksu prema konopu,
2. Pušku probajte fiksirati tako da libela bude u levelu,
3. Bez držanja puške, promatrajte konop,
4. Poravnajte vertikalnu liniju končanice sa obješenim konopom i promatrajte otklon na libeli.

Optiku rotirajte u lijevu i desnu stranu sve dok vertikalna linija končanice nije paralelna sa konopom koji visim a libela na šini u levelu

Ako je pomak veći, rotirajte optiku u nosačima. Otpustite gornje vijke na nosačima, da možete rotirati optiku. Ponovite korake 2-3 i kad vise nemate pomak, končanica je poravnata. Prije stezanja vijaka, još jednom provjerite udaljenost oka od okulara. Kad to provjerite, stisnite vijke na nosačima do kraja. Uvijek zatežite vijke naizmjence, pola kruga na svakom, da spriječite rotiranje optike. Za ovaj postupak je dobro koristiti postolje za fiksiranje puške.

Prije prelaska na fazu korekcije putanje, morate precizno podesiti optičku lijevo-desno os s obzirom na cijev puške.

Postoje različite škole mišljenja kako praktično podesiti horizontalnu os. Nema sumnje, najbolji način je da to učinite na 50 metara, u zatvorenom prostoru sa mekanim naslonom za pušku. Međutim, večina ljudi nema pristup zatvorenoj 50-metarskoj streljani.

Alternativa je da se skrat udaljenost na koju se puca tako da vjetar ne utječe na putanju metka. Ta udaljenost je oko 10-15 metara. Podešavanje horizontalne osi na tako maloj udaljenosti omogućava mirnije pucanje nego na dužim udaljenostima, ali dovoljno za Field Target udaljenosti.

Na 10-15 metara, stavite metu u vidu papira sa nacrtanom okomitom crnom linijom. Ciljajte tu liniju i ispalite metak. Sada, ciljajte u mjesto gdje je pogodio prvi metak. Trebali biste vidjeti liniju koja se formira, sa istim udaljenostima između mjesta pogodaka. Napravite korekciju na vijku za horizontalno podesavanje i počnite ponovo pucati u istu okomitu liniju.

Kada ste sigurni da je linija pogodaka pravilna na obje strane, pucajte u različita mjesta na crnoj okomitoj liniji na meti. Ako je horizontalna korekcija urodila plodom, moći ćete vidjeti liniju pogodaka na crnoj okomitoj liniji na meti. Ako ne, počnite ponovo.

Pravilni postupak za korekciju horizontalne osi

”Nula” u Field Targetu je malo pogrešan naziv. Za razliku od lovaca, koji koriste “nulu” i “holdover” za korekciju pogodaka, da uštede vrijeme, večina Field target strijelaca koristi klikanje za korekciju elevacije za svaki pogodak. Podignuti tureti na FT optikama imaju resetirajući mehanizam, obično obilježen u 1 minuti kuta (MOA) velikih gradacija i manje 1 MOA oznake.

Ovaj turet (Poklopac vijak za podešavanje)počinje od nule . “Nula” u Field targetuznači ovo: Udaljenost, i pozicija na turetu od koje počinju sve daljne kalkulacije. Jednostavno tako. Odabir je na strijelcu, iako kolektiv sugerira da “nula” bude u vrhu putanje, jer onda su sve elevacijske korekcije iznad nule, i to čini stvar jednostavnijom. Ili možete nultu udaljenost postaviti tamo gdje najlakse složite grupu pogodaka, pa ako baš želite testirati svoju pušku i optiku, pokušajte tako. Ali u ovom slučaju, klikovi na optici će biti na obje strane tureta i to zna biti neugodno.

Naravno, ovako idete van gabarita nakon šta zalijepite traku na turret sa obilježenim udaljenostima u metrima, bez pozivanja na MOA ili broj klikova. U ovom slučaju može se reći da je vasa optika u “nuli” na svakoj udaljenosti. Upravo zbog toga se kaže da je “nula” u Field target malo pogrešan naziv.

Prije nego šta nastavite podešavati elevaciju na streljani, veoma važno je da odlučite o sistemu označavanja na kolu za izoštravanje i elevacijskom vijku (turetu). Postoje tri osnovna načina kako da to učinite, sa beskrajnim varijacijama istih.

I) Označite i kolo za izoštravanje i elevacijski turret u stvarnim udaljenostima (metrima)

Dovoljno je pročitati udaljenost sa kola za izoštravanje i onda klikati na odabranu udaljenost. Međutim, turret može postati veoma neuredan jer se neke udaljenosti preklapaju na malom prostoru. Kada se ova metoda koristi, ne postoji “nula” kao takva. Kada su brojke previse blizu jedna drugoj, možete koristiti veći promjer tureta ili označavati svakih 2 ili 5 metara.

Pročitajte udaljenost sa kola za izoštravanje i klikajte na pročitanu udaljenost.

II) Označite kolo za izoštravanje, ali koristite izvorne oznake na elevacijskom vijku i tablicu klikova.

Kao iznad, kolo za izoštravanje je označeno u metrima ali, koristeći nulu kao bazu, svaki podatak o elevaciji je zabilježen kao MOA broj ili broj klikova od nule. Osim ako imate jako dobro pamćenje, uporaba “tablice za klikove” sa MOA/klik brojevima je jako bitna. Ova metoda nije baš ugodna, ali možete koristiti različite vrste metaka jako lagano, koristeći različite “tablice za klikove”.

Pročitajte udaljenost sa kola za izoštravanje, provjerite “tablicu za klikove” i zatim klikajte određenu elevaciju

III) Označavanje kola za izoštravanje sa elevacijskim MOA brojem.

Ovaj sustav je kombinacija gore navedenih metoda. To vam omogućuje da stavite tablicu klikova sa strane, iako je dobro sačuvati podatke. Izoštrite sliku sa kolom, a zatim klikajte do ispravnog MOA klika čitajući vrijednost sa kola za paralaksu. Ovaj sustav uklanja psihološku smetnju pri gađanju, a ima dodatnu korist tako što sprečava da protivnik “vidi i kopira” vasa očitanja.

Klikanje pravilnih MOA klikova pročitanih sa kolu za paralaksu

Označavanje kola za paralaksu i tureta za elevaciju ima bezbroj varijacija na temu. Možete koristiti slova umjesto brojeva, ili koristiti boje za 5-metarske oznake, bez ikakvog pisanja. Možete čak i koristiti druge sustave osim metričkog, nije čudno ako koristite proizvoljne mjere, kao recimo svoje korake. Neobično, ali to koriste neki.

Prvi korak u utvrđivanju putanje, u kombinaciji puška/optika, je pronalaženje najviše točke putanje koju napravi metak u letu. Za puške sa energijom zrna od 15-16 Joula i sa visokim nosačima optike, ova točka se obično nalazi između 20-25 metara.

Da bi utvrdili ovu najvišu točku, postavite mete u intervalima od 2 metra na udaljenosti između 18 i 28 metara. Kao i prije, mete moraju biti papiri sa nacrtanom crnom horizontalnom linijom preko mete. Pucajte u metu na 24 m, podešavajući elevaciju tako da svi pogotci padaju na crnu horizontalnu liniju. Zatim, bez mjenjanja elevacije podešene na 24m, pucajte u crnu liniju na svaku od udaljenosti (18,20,22,26 i 28 metara). Koja god od ovih udaljenosti ima najvišu grupu u relaciji od crne linije, tu je najviša točka putanje ili Zenit. Ako ćete montirati dodatni širi turret na vijak za elevaciju, sad je vrijeme da to učinite.

Što je dodatni turet? To je dodatno izrađen turret veće širine koji udobno sjeda na vijak za elevaciju. Može služiti za dvije svrhe.

Prvo, zato šta je veći od orginalnog tureta, svaki broj napisan na njemu će biti veći i biti će vise mjesta za brojeve.

Kao drugo, neke optike imaju 1/8 MOA klikova umjesto 1/4 MOA. U nekim slučajevima to znači da je ukupni raspon podešavanja, između 7 i 50 metara, veći od jednog punog kruga na elevacijskom vijku. Na nekim optikama koje imaju 6 okretaja podešavanja elevacije, bitno je da se na optici klika u ispravnom krugu. Promašiti metu uz rečenicu “Okrenuo sam za cijeli krug” je najčešći detalj koji psihički uništava na FT natjecanju.

Postojeći turet na koji se strijelac oslanja znajući točan krug elevacije

Dodatni turret sprječava ovo tako što nasjeda na optiku dok je optika podešena na najvišu točku putanje, pa se turret neće okretati dalje od te točke. Također, standardni tureti se mogu pretvoriti i "dodatni veliki" turet, koristeći O-ring odgovarajuće debljine na vratu tureta. Svaki put kad strijelac misli da je okrenuo krug previse, on može jednostavno odvrtiti turret nazad dok ne stane i pravilni krug je pronađen.

Ovaj dodatni turet je na dnu, na kraju kruga tako što je podešen na najvišu točku putanje

Kao prvo, osigurajte da vasa puška ima dosta zraka u spremniku. To je osobito važno za neregulirane puške, jer ako elevacija nije podešena u “sredini punjenja” spremnika, postavke će biti pogrešne. To će se manifestirati kao lutajuća “nula”. Regulirane PCP puške također mogu biti zahvaćene ovime, jer puška postane neregulirana pri kraju isteka tlaka zraka i može pokazati visoki rast, a zatim nagli pad u brzini zrna i točki udara. Pomoću kronografa provjerite točnu brzinu zrna.

Način na koji ćete nastaviti ovisi o vašem odabiru “nule”. Ako želite resetirati kalibraciju elevacijskog tureta za, na primjer, 30 metara, onda je to prva udaljenost na koju trebate pucati i podesiti. Očito, ako koristite dodatni turet morati ćete podesiti zenith tako da turet može biti zaključan (blokiran). Do sada ste već trebali odlučiti kako ćete obilježavati optiku

Treba vam pristup 50-metarskoj streljani. Koristeći 50-metarsku traku, postavite u intervalima od 5 metara, mete od 20 do 50 metara. Zanemarite sve ispod 20 metara udaljenosti za sada, jer su one manjeg značaja i može se napraviti kasnije koristeći iste mete.

Kao što je spomenuto prije, koristite metu sa papirom ili kartonom na kojem su iscrtane horizontalne linije preko mete. Linije je najbolje nacrtati široke kao jedna dijabola (metak), sa permanentnim markerom. Ne treba vam niti jedna okomita točka ciljanja jer prilikom podešavanja puške/optike za elevaciju, najbolje je potpuno odvojiti podešavanje lijevo-desno i koncentrirati se na držanje horizontalnog dijela končanice na horizontalnoj liniji na meti..

Papirna/kartonska meta sa horizontalnim linijama za podešavanje elevacije

Počevši od odabira nulte udaljenosti, pucajte u horizontalnu liniju, podešavajte elevaciju sve dok svi hitci ne počnu završavati na horizontalnoj liniji na meti. Ili označite udaljenost u metrima na turetu ili turet resetirajte na nulu. Da biste to učinili, otpustite vijke na turetu i rotirajte turet tako da oznaka “nula” bude podešena sa pokazivačem. Pokazivač može biti trokutasti komad bijele trake učvršćen na tijelu optike i da pokazuje na turet.

Stegnite vijke. Sada kada je “nula” namještena, pomaknite metu 5 metara dalje. Kao i prije, pucajte u horizontalnu liniju i podešavajte elevaciju sve dok puška ne počne pogađat horizontalnu liniju. Označite tu udaljenost na turetu ili brojite klikove/MOA, od nule. Nastavite na taj način sve dok ne skupite postavke za svaku udaljenost o 20 do 50 metara, bilo označeno na turetu u metrima ili na listi klikova.

Svaki puta kada kalibrirate različitu udaljenost, pobrinite se da podesite objektiv/kolo za izoštravanje sve dok končanica i meta nisu kristalno čisti u fokusu, kako bi uklonili pogrešku paralakse. Moguće je, i zapravo uobičajena praksa, da kalibriranje paralakse za određivanje udaljenosti napravite u isto vrijeme kad i podešavanje elevacijskog tureta, ali zbog jednostavnosti je bolje to riješiti odvojeno.

Nakon što su glavne udaljenosti (20-50m) riješene, sada možete isto napraviti sa udaljenostima od 7 do 20 metara. Mete se rijetko nalaze bliže od 20 metara, tako da sve ovisi o tome koliko ste temeljiti. Razmak od 1 metra između 7 i 15 metara, i postavka na 17,5 m ( ili 1 metar između 7-12m i 2 metar između 12-20 m ) su sasvim dovoljni. Ovisno o visini optike iznad cijevi, podešenje na 7 metara može biti puni krug na elevacijskom turetu. Na prvi pogled može izgledati čudno da one bliže udaljenosti zahtijevaju vise klikanja. To će biti objašnjeno u poglavlju 6.

Nakon što je pucano na sve glavne udaljenosti, dvaput provjerite sve postavke za svaku udaljenost, jer držanje puške može biti drukčije na različitim udaljenostima, pogotovo kod neiskusnih strijelaca. Također provjerite pušku i na kronografu, prije i poslije podešavanja. Dvaput provjerenim elevacijskim postavkama također provjeravamo da li se dodatni turet vraća nazad na “nulu”, pošto neke optike dolaze sa visokim turetima.

Korisno je koristiti stalak za pušku. Čak i ako pucate iz normalnog stave, možete lako provjeriti sa par hitaca, koliko podesiti elevaciju, umjesto da non stop griješite. A možete i isprobati različite balističke kalkulatore, kao što je “ChairGun”. Bit će dovoljno da upucate svoju pušku na 10, 35 i 50 metara, a ostale udaljenosti preuzmete sa programa na računalu. Možete naučiti puno o balistici koristeći ove programe, ali možda je sigurnije za početnika da sve podesi sa stvarnim pucanjem.

Nakon što ste sigurni da ste utvrdili cijelu putanju, od 8-50 metara, vrijeme je za podesiti paralaksu za određivanje udaljenosti.

Točka udara se može mijenjati zbog temperaturnih razlika. Glavni razlog ovoga je različito širenje topline na određenim puškama/optikama, ali i pritisak zraka u spremniku puške također može pomaknuti točku udara (POI). Putanja metka se mijenja sa prirodnim uvjetima, ( hitci su viši sa toplijim i vlažnim zrakom) ali to nije toliko značajno. Većina pušaka mijenja brzinu zrna zbog temperature, pa biste, s vremena na vrijeme, trebali provjeriti i resetirati; ili već znate koliko je odstupanje i možete ga riješiti dok pucate.

Uglavnom, imamo dvije alternative kako riješiti “POI” pomake. Možemo (pokušati) eliminirati ih, ili naučiti iz iskustva i napraviti korekciju sa optikom. Glavna metoda za uklanjanje ovih problema je da stavite cijev od svoje puške kao “free float”, tj. da bude slobodna, sa podrškom na nekih 5-10 cm duljine i da montirate nosače optike na istu podlogu. To osigurava da se cijev i optika pomiču zajedno, kao što možete vidjeti na slikama ispod. Nažalost, optika može imati neka unutrašnja kretanja, koja ne mogu biti uklonjena u okviru naših mogućnosti.

Eliminiranje POI-pomaka sa “fre float” cijevi (Feinwerkbau P70 FT i AirArms S400 MPR-FT). Iste boje ukazuju na dijelove koji se pomiću zajedno, a prazni dijelovi ne utječu na točku udara (POI).

Bez mehaničkih modifikacija postoji samo jedna šansa, upucavanje puške na različitim temperaturama (mora biti tamo barem pola sata prije pucanja) i na temelju ovih iskustava, znati ćete da li je 10 stupnjeva toplije ili hladnije i koliko morate kompenzirati dok ciljate. Vrijedno je naučiti ponašanje vase puške na različitim temperaturama zato što iako imate dovoljno iskustva, vasa točka udara (POI) se može pomaknuti zbog brzine zrna, deformacije puške ili optike, i jednostavno ćete znati što očekivati u različitim uvijetima.

Paralaksa je pomak mete u odnosu na končanicu kada pomičemo glavu gore i dolje dok gledamo kroz optiku. Ona se događa kada meta ne pada na jednaku ravninu kao končanica. Da bi eliminirali paralaksu pojedini optički ciljnici imaju mogućnost podešavanja objektiva leće ili bočno fokusiranje. Strijelac podešava prednji ili bočni mehanizam dok istovremeno gleda končanicu i metu. Kada su končanica i meta točno u fokusu s optikom podešenom na maksimalno povećanje, tada kažemo da optika nema paralakse. To je definicija paralakse i gledišta oružja gdje se puca na udaljenostima iznad 100 m i prostorna slika polja je duboka.

Pucanje zračnim oružjem je druga stvar. Kada upotrebljavamo optiku dovoljna povečanja na relativno maloj udaljenosti (ispod 68.5m) slika u optici će biti van fokusa (mutna) na bilo kojoj udaljenosti osim na onoj na kojoj je podešena. To znači, da bi imali upotrebljivu sliku u optici objektiv ili bočni fokus mora biti podešen za svaku udaljenost zasebno.

Prije nekoliko godina otkriveno je da je popratni efekt korekcije paralakse (problem sa fokusiranjem) taj da ako se na tipičnim streljanama koristi optika koja ima dovoljno povečanje (preko 24x), loša dubina prostora omogućava točno podešavanje optike na procijenjenu udaljenost. Prethodnim označavanjem podešavača paralakse s udaljenostima na kojima je optika u fokusu jednostavno dolazimo do vrlo precizne procijene udaljenosti.

Postoje tri vrste: prednji (objektiv), bočni i stražnji. Stražnji tip fokusa se podešava pomoću prstena slične veličine i smještaja kao i prsten za zum. Optike sa stražnjim fokusom su rijetke i nisu našle širu upotrebu u FT tako da njima nećemo pisati. Ostaju na razmatranje prednji fokus i bočni focus.

I) Podesivi objektivi (prednji fokus)

To su relativno jedostavni mehanizmi i općenito su jeftiniji nego bočni fokus modeli. Postoje skupi izuzeci npr. Leopold, Burris, Bausch&Lomb, i ovi modeli su popularni u FT radi svoje iznimne optičke kvalitete. Postoji ergonomski nedostatak zbog toga što je potrebno dohvatiti prednji dio optike dok se gleda kroz nju. To je pogotovo izraženo u standardnom i klečećem položaju. Pojedini modeli npr. Burris Signature imaju resetirajući kalibracijski prsten. Leupold optike imaju set-up gdje se većina sklopa ne pomiče; same leće se pomiču kako pomičemo nazubljeni prsten. Kod većine optika s prednjim fokusom cijelo prednje kučište s lećama se rotira. Rotiranje ovakvih kućišta je dosta kruto i otežano što ukazuje na to da ovakve optike nisu napravljene za učestalo podešavanje. To je jednostavna konstrukcija koja ne sadrži mnogo optičkih elemenata i stoga je šansa za grešku veoma mala. Postoje mnogi trikovi za olakšavanje očitanja udaljenosti, npr. ovratnik oko objektiva ili prizma da bi se lakše pročitali brojevi sa sjedeće pozicije. Za ljevoruke strijelce ovaj tip optika je udobniji nego optike s bočnim-fokusom.

Optika s podešavajućim objektivom (prednji paralaks)

II) Bočni fokus paralakse (bočno kolo)

Optike s bočnim kolom su sada uobičajne; nekoć su bile rijetkost u FT. Iako su općenito skupe i izbor im je ograničen one pružaju veliku prednost pred optikama s prednjim podešavanjem paralakse: jednostavnost prihvata bočnog kola umjesto protezanja ruke do prednjeg objektiva. Čitanje oznaka na kolu se može obaviti bez remećenja stava i koncentracije. U biti, bočna kola se lakše zakreću nego prednji objektiv što čini učestala podešavanja jednostavnijima. Mehanizam je dosta osjetljiv; ako se kolo opusti mora se uvijek očitati ista udaljenost prije očitanja da bi se eliminirale pogreške.

Optike s bočnim fokusom obično su opremljene s malim focus podešavačem koji je previše malen za podjele od 0.9m do 4.5m koje su potrebne u FT. Takav mali kotač prvenstveno služi za korekcije paralakse prije nego za određivanje udaljenosti. Veliko kolo se montira preko malog i učvrsti vijcima, a najčešće se izrađuje od aluminija. Originalni mali kotač je 20-30mm dijametra, dok je veliki od 76mm do 150mm dijametra.

U tom slučaju također je potrebno izraditi novi pokazivač koji će zamijeniti originalni. Tanki komad plastike ili metala se umetne između gornjeg i donjeg nosaća optike, dovoljno je da se proteže do ruba kotača.

Primjeri velikih kotača napravljenih po narudžbi

Na slikama se mogu vidjeti primjeri predimenzioniranih kotača, ali veće kolo od 150mm do 177mm nije potrebno. Takva kola jesu osjetljivija, ali željeni cilj se ne poboljšava; mogu imati veće raspone, ali su i pogreške veće. Savjetuje se, također, korigirati i očitanja na optici (tj. pomoću trečeg prstena ili upotrebom pokazivača na optici), umjesto uglavljivanja nečega između nosača optike. Na taj način nije potrebno ponovno kalibriranje paralakse ako se iz nekog razloga mora skinuti optika.

Ovo je najteži dio od kompletne procedure namještanja. Za vrijeme dugih sesija dolazi do zamora, frustracija i zamora očiju što rezultira gubitkom vremena i truda. Za vrijeme FT natjecanja sve što napravimo povezano s pucanjem može biti upropašteno ako se ne obave dobre i precizne pripreme odeđivanja udaljenosti, stoga se isplati pažljivo odraditi P/A kalibraciju.

Potrebna nam je 50m streljana, mjerna traka i meta. Posebno je važno da se koristi prava vrsta mete za označavanje udaljenosti. Standardne padajuće FT mete su najbolje jer se one koriste i na natjecanjima. Potrebno je nabaviti dvije padajuće mete. Jednu treba obojati u crno s bijelom zonom pogotka, a drugu bijelo s crnom zonom pogotka. Potrebno je postaviti mete na sigurnu udaljenost i proizvoljno opaliti 10 hitaca u svaku. To je potrebno da bi osigurali kontrast između boje mete i sive boje metala ispod. Vežemo jedan kraj konopa kroz metalni prsten na prednjoj strani mete, a pomoću drugog kraja povlačimo za resetiranje.

Neophodno je zalijepiti traku oko obujma P/A kola da bi mogli na nju pisati dobivene vrijednosti. Permanentni marker finog vrha je najbolji za pisanje po nalijepljenoj traci. Moguće je nabaviti gotove brojeve koji se samo zalijepe na P/A kolo.

Nažalost, što se udaljenost povećava tako se i prostor za označavanje na kolu smanjuje što teži beskonačnosti nakon 70m. Prosječno, udaljenost između 20m i 25m na streljani iznosi oko 25mm na 130mm kolu, dok 45m i 50m na streljani iznosi samo 5mm na kolu. Iz predhodnog zaključujemo da što je veća udaljenost to je i teže precizno označiti udaljenosti. Dobra udaljenost za početak je 20m.

Postavimo obje mete točno na 20m udaljenosti od prednje leće optike. Bitno je da prednja leća bude referentna točka za sva mjerenja jer u suprotnom može doći do krivih vrijednosti mjerenja. Procedura je sljedeća :

1. Fokusiramo pogled prvenstveno na končanicu. Rotiramo P/A dok crna meta nije ugrubo u fokusu.
2. Ponovimo, ali pokušamo suziti luk vrtnje dok nam meta ne bude oštra.
3. Upotrebom olovke označimo na P/A kolu referentnu točku.
4. ponovimo korake 2. i 3. Tražimo da oznake budu na istom mjestu svaki put. Ako se poklapaju možemo zaključiti udaljenost i trajno je označiti markerom. Ako se pokaže nemogućim suziti luk do željenog stupnja oštrine potrebno je podijeliti razliku između krajnjih vrijednosti označenih olovkom ili uzeti jednu od vrijednosti gdje su oznake najgušće i zaključiti udaljenost.
5. ponoviti točke 1. do 4. s bijelom metom. Markirane se oznake trebaju poklopiti, ali se koji put i ne poklope. Treba zabilježiti razlike. Potrebno je vježbati određivanje udaljenosti pri različitim svijetlosnim uvjetima. To je važno jer se ljudsko oko brže privikne ako su slike veće rezolucije i ako je bolja osvijetljenost. Kako okrećemo bočni fokus kotač naš mozak pokušava ispraviti mutne slike tako da ih vidimo oštre trenutak prije nego se stvarno izoštre. Razlika ovisi o svijetlosnim uvijetima, starosti strijelca, fizičkoj spremnosti itd. Taj efekt se može smanjiti ako se kotač ujednačeno okreće, ne prebrzo, ali ne i milimetar po mlimetar. Slika će se prije izoštriti ako se kotač zakreće u većim pokretima, npr. 5 – 10, a ne 1 – 2m.

Kao što je ranije rečeno, bitno je ne početi preoštro. Kako se koncentriramo na metu naše oći pokušavaju kompezirati grešku paralakse i fokusiraju metu dok nam končanica izlazi van fokusa (sl.1.). Ovo se ne primjećuje dok se ne prestane gledati u metu i počne fokusirati na končanicu pri čemu nam meta postaje mutna (sl.2.). Iz tog razloga je potrebno prvenstveno fokusirati pogled na končanicu i krajičkom pogleda pratiti metu. Na takav način nam se meta odjednom izoštri dok končanica ostaje u fokusu (sl.3.).

slika 1	slika 2	slika 3

Kada završimo podešavanje na 20m udaljimo metu za 5m. Prethodna procedira markiranja se ponavlja za svaka 5m između 20m i 50m uz konstantna vraćanja na zaključene udaljenosti radi provjere. Ako dođe do promjene najčešće je razlog ljudski umor, te stoga treba pauzirati, odmoriti se i probati kasnije ponovo.

Kada se završi područje od 20m do 50 potrebno je markirati udaljenosti bliže od 20m. Isto kao ranije, određujemo za 17.5m za područje između 15m i 20m, i tako po 1m prema nama za udaljenosti ispod 15m. Kada dođemo do najbliže udaljenosti od nas koju optika može izoštriti uzmemo tu mjeru. Tada je potrebno približavati metu prema nama za vrijednosti od 15cm za odeđivanje udaljenosti koja će na kraju najvjerovatnije iznositi oko 8.5m. Većina optika koje se koriste u FT ne mogu izoštriti udaljenosti do 7m već samo od 10m ili 15m. Ako samanjimo povećanje moguće je približno izoštriti sliku i na male udaljenosti, ali nikada potpuno oštro.

I sada test. Za sljedeći test nam je potrebna pomoć kolege ili prijatelja. Zamolite prijatelja da postavi nekoliko meta na različitim udaljenostima, prije toga svakoj izmjeriti i zapisati udaljenost. Nakon toga odrediti svakoj udaljenost pomoću P/A i usporediti sa zapisanim vrijednostima. Ovo je dobra vježba za uhodavanje u stvarne situacije. Kada mi postavljamo i mjerimo udaljenosti meta i nakon toga vježbamo procjenu u podsvjesti znamo koja je udaljenost i automatski namještamo na željenu vrijednost. U Field Targetu postoji izreka: VJERUJ SVOJOJ OPTICI.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Ako ste pratili ovaj manual u potpunosti, podesili ste svoju pušku i optiku da možete pobijediti na bilo kojem natjecanju. Ostatak je na vama. Dobrodošli u Field Target sport. Uživajte! !

Pomak paralakse je dobro poznat fenomen, skoro svaka optika pati zbog toga. Glavni razlog je razlika temperature, ali i nadmorska visina može imati utjecaja, kao i neki foto filteri. Kada bi se uspoređivala ponašanja različitih optika vezana uz njihove greške u određivanju udaljenosti, savjetovano je da se usporedba radi za udaljenosti od 50m i 10 stupnjeva temperaturne razlike. Dobivene vrijednosti bi se kretale između 0.5m do 4m.

Postoji nekoliko rješenja za ovaj problem, a jedno od njih je izrada višestrukih markiranja na P/A kolu za različite uvjete. Poanta je da dobro upoznamo svoju optiku u različitim temperaturnim uvjetima.

Par primjera korekcija pomaka paralakse

Nažalost postoji samo jedan način pravilnog postupka markiranja, a to je da se on obavi u različitim godišnjim dobima i dijelovima dana za raspone udaljenosti od 5m uz višestruke provjere. Bitno je da puška stoji u hladu barem 30min prije početka mjerenja.

Kalibracija P/A kola za različite temperature

Izolacija optike je uzaludna jer ona štiti samo od direktne izloženosti suncu, također hlađenje poljevanjem vodom nije dobra ideja :-) Dvije stvari su korisne: praćenje temperature okoline montažom termometra tik uz optiku (vidi sliku ispod), te držanje puške, a time i optike, cijelo vrijeme u hladu. Samo pucanje traje 2-3 minute tako da se optika ne može previše zagrijati, a nakon pucanja poželjno je vratiti je u hlad.

Što učiniti za izbjeći pomak paralakse?

Od trenutka kada dijabola izađe iz cijevi, ona padne pod utjecaj gravitacije i počinje padati prema zemlji. To je osnova fizike. Mnogi ljudi vjeruju da 4,5 kalibar ima manje zakrivljenu putanju od 5,5 kalibra. Ovo je ponešto pogrešno pojednostavljenje. Pri 16J izlazne energije, prosječna dijabola 5,5 kalibra imati će brzinu od 180 m/s na izlazu iz cijevi. Iz razloga što je energija pri izlasku iz cijevi direktno povezana s težinom dijabole, a 4.5 kalibra dijabole su lakše od 5,5 kalibra dijabola, pravilima ograničena energija od 16J omogučuje da 4,5 kalibar puška ima 245 m/s izlaznu brzinu. Drugim riječima, kada se radi na granicama dozvoljene energije, 4,5 kalbar puška raspolaže s trećinom više brzine nego 5,5 kalibar puška. Sve se svodi na to što pravila dozvoljavaju. Ako je granica na brzini, dvije putanje će biti relativno slične jedna drugoj. Ali, za jednaku izlaznu energiju, putanja je nešto manje zakrivljena kod 4,5 kalibra:

Slika 1: Manje izražena krivulja za let dijabole 4,5 kalibra kod iste izlazne energije

Graf pokazuje što se događa s dijabolaba oba kalibra kada se ispale iz cijevi paralelnima s zemljom. Dijabola 4,5 kalibra pada 9 incha manje nego dijabola 5,5 kalibra na 50m. To znaći da strijelac ne mora toliko dodatno podešavati optiku. Zaključak je da 4,5 kalibar bolje konpenzira greške procjene udaljenosti.

Na prijašnjem primjeru optika nije bila montirana. Mjerena točka pada je bila uzeta od centralne linije cijevi puške. Kada se montira teleskopska optika pogled je nešto pomaknut iznad cijevi puške. To je linija pogleda (LP). Kao što je rečeno ranije, kada je pucano iz puške dijabola gubi na brzini istog trena kada izađe iz cijevi i gravitacija je postupno vuče ka zemlji. Ako želimo precizno pogoditi u metu, potrebno je podignuti cijev sa svrhom podizanja mjesta pogotka (MP). Evo što se događa kada se montira optika. Mi gledamo ravno u metu, ali optika je tako podešena da puška zapravo gleda prema gore. Pogledajmo što se događa kada se optika montira na pušku kalibra 4,5 s niskim nosačima (centar optike je 38,1mm iznad centralne linije cijevi, a nula je na vrhu (zenitu) putanje (20,1m u ovom slučaju):

Fig.2: Slika 2. Linija pogleda konvergira s putanjom

Dijabola izlazi iz cijevi 38,1mm ispod linije pogleda (LP). Dijabola se u početku ne diže. Zapravo, linija pogleda je usmjerena prema dolje u smijeru pada dijabole i poklopiti će se s putanjom u odabranoj nuli (u konkretnom slučaju na vrhu (zenitu) putanje koja je 20,1m), nakom čega dijabola počinje padati dalje od linije pogleda (LP). Također se može reći da je cijev usmjerema relativno prema gore u odnosu na liniju pogleda. Ako kalibriramo optiku na predhodni primjer od 20,1m i opalimo u metu od 4,5m do 50m, mjereći stvarnu udaljenost između mjesta nišanjenja i mjesta pogotka za svaku udaljenost, dobivene mjere će pokazati sljedeću tablicu:

Fig.3: Slika 3. Pad od nule

U Field Targetu, holdover/under (nišanjenje iznad ili ispod) se rijetko koristi, osim kada se upotebljava končanica s više točaka nišanjenja (mill-dot). Podešavanjem vijaka za podizanje ili spuštanje (elevation turret) na optici dobija se jednaki učinak kao da podižemo ili spuštamo cijev puške, samim time strijelac je u mogučnosti da gađa u centar. Mozak i oči instiktivno nišane upotrebom centra končanice, i tako mijenjanjem položaja optike omogućava se preciznije nišanjenje nego da pokušavamo zadržati centar končanice na području negdje iznad mete.

I tako, upotrebom istog podešavanja puške/optike za predhodni primjer, kalibriranjem na 20,1m mi podešavamo optiku za svaku pojedinačnu udaljenost, brojeći “klikove” izmeđi svaka 4,5m povečanja. Time dolazimo do sljedećeg:

Fig.4: Sl.4. “Klikovi” od nule

Prvo što primjećujemo na ovom grafu je drugačiji oblik nego kod grafa na Sl.3. Na tom grafu je 12,7mm pad od kalibrirane nule za 9,1m i 32m. Ali, umjesto da zadrži 12,7mm mi podešavamo elevaciju na 9,1m koje nije isto podešenje i za 32m. 9,1m elevacija jednaka je za 41,1m, dok je 9,1m “holdover” jednak 32m. Zašto je to tako? Zbog “MOA-e”.

Postoji 360 stupnjeva u krugu. Stupanj se dalje dijeli na 60 “minutes of angle” (MOA). Većina teleskopskih optika ima mjeru podešavanja 1 MOA. To znaći da za jedan “klik” podešavanje optike se izvrši za jednu četvrtinu šezdesetog dijela stupnja.

Na 91,4m, 1 MOA opisuje udaljenost od 26,59mm. To se prikladno zaokruži na 25,4mm. 1 MOA je 1 25,4mm (6,35mm), ali samo za 91,1m. Ako se ide preko 91,1m svaki “klik” opisuje veći udaljenost nego 6,35mm dok idalje ostaje 1 MOA. Što se više približavamo 91,1m događa se suprotno. Svako podešenje od 1 MOA postaje manje nego 6,35mm što smo bliže udaljenosti 91,1m. Pri 9,1m, svaki “klik” pomiće mjesto pogotka samo za 1,81mm ali je ipak 1 MOA.

Slika 5. Zašto je više “klikova” potrebno što nam je meta bliže .

Postoje dva razloga za povećanjem visine optike s obzirom na cijev puške. Glavni razlog je da bi se vrat oslobodio napora pri sjedećem položaju. Drugi razlog je da bi se iskoristio efekt dalekometne putanje. Strijelac će povećati visinu optike u odnosu na cijev primarno zbog prvog razloga, a time dobija i korist od efekta dalekometne putanje. Na Sl.3. vidi se putanja dijabole kalibra 4,5mm pri 240m/s s optikom na niskim nosačima; pri tom se dobila udaljenost od 38,1mm između centra optike i centra cijevi. Na sljedećem dijagramu može se vidjeti da kada se optika postavi na visoke nosače zajedno s blokom za podizanje, dobiva se visina od 63,5mm:

Sl.6. Putanja dijabole s visokim nosaćima ( 63,5mm)

Kada se optika montira na pušku, LOS će se konvergirati s putanjom dijabole kasnije nego kada je na niskim nosačima, a to znači da će vrhunac (zenit) prikazane putanje biti na 24,6m umjesto na 20,1m iz predhodnog slučaja. Pad iz kalibrirane “nule” na 50m se smanjuje od 106,6mm na 73,6mm. Ipak, kada nacrtamo potrebne “klikove” za novu putanju dobivamo sljedeće:

“Klikovi” iz kalibrirane nule prema 50m se reduciraju s 31 “klik” na 21 “klik”. Sve se to mijenja kada gledamo iz kalibrirane nule prema 8m. Za nosač optike visine 38,1mm kompletno brojanje se postiže sa samo malo iznad pola okretaja “turreta”. Kod nosača visine 63,5mm udaljenost od 27m do 50m se postiže s trećinom okretaja. Od 11,8m prema 7,3m treba dodatne dvije trećine okretaja, što ukupno daje cijeli okretaj (60 ”klikova”, ili 15 MOA).

Time dolazimo do zaključka da osim ugodnijeg korištenja optike nema neke koristi od podizanja optike. Nema ni štete. Jedino što je bitno je da znamo i da smo zadovoljni s odabranom putanjom.

Opći je mit da što je nosać viši to je i greška zbog nakrvljenja puške veća, što nije točno. Pucnji iz nakrivljene puške će pogoditi dužinom luka i razmještaj pogodaka dijabola ovisi jedino o kutu nakrivljenja i padu dijabole na zadanoj udaljenosti (Sl.1. u poglavlju 6.1.). Detaljan članak o ovom pitanju sa svim rezultatima i fizičkim dokazima se može pročitati ovdje:
http://www.szottesfold.co.uk/2012/03/high-scope-and-canting-end-of-ancient.html Postoje neke iznimke kod određenih metoda nišanjenja (pogledati gore spomenuti link), ali to se ne koristi kod FT gađanja

Visina optike nema nikakve veze s tim. Zašto? Dokazano je testovima, a također se može dokazati i teoretski – jednostavno zamislimo pušku na kojoj je montirano više optika, jedna poviše druge. Svaka optika je kalibrirana na istu udaljenost i svaka linija pogleda optike gleda u istu točku gdje će dijabola pogoditi. Ako nakrivimo pušku za neki kut, može se gledati kroz bilo koju optiku, najnižu ili najvišu, sve gledaju u istu točku, puška ispod optika će biti također u istom položaju, znaći greška zbog nakrivljenja će biti ista. Pogotci iz nakrivljene puške nalaze se na obodu kruga i veličina pomaka ovisi o padu dijabole ( d ) i kutu nakrivljenja ( a ). Nema veze koliko je optika pomaknuta od cijevi puške, uvijek treba paziti da se izbjegne nakrivljenje same puške.

Visina optike ne utječe na grešku usljed nakrivljenja

Holding-over je metoda kompenzacije putanje dijabole gdje, pored ustanovljene kalibrirane nule, nije potrebno daljnje podešavanje na “turret”-ima kod promjena udaljenosti meta. Umjesto toga, svo podešavanje se obavlja nišanjenjem iznad ili ispod. To se obavlja na par načina. Strijelac može direktno nišaniti iznad pomoću određene vrijednosti, npr: držanje centra končanice u razini s vrhom željene mete, što zahtijeva od strijelca da ima dobar osjećaj za prostor i da zna kako male vrijednosti kao što je 25,4mm (1 inch) imaju utjecaj na zonu pogotka na udaljenoj meti.

Druga metoda je varijanta predhodne. Umjesto da namjerno pomiče centar končanice negdje iznad mete, strijelac postavlja neki drugi dio končanice na metu. Centar končanice će i dalje biti negdje drugdje umjesto na željenom mjestu pogotka, ali oko će biti fokusirano na bitan dio mete. To je obično olakšano pomoću “Mil-dot”, ili višelinijskih končanica.

Standardna duplex končanica, koja odlično obavlja svoju funkciju kod lovačkih pušaka, dolazi pod pitanje kada je precizna kompezacija putanje u pitanju. Tu na scenu dolaze končanice s više točaka nišanjenja. “Mil-dot” končanica ima, uz tanku končanicu, i nekoliko točaka razmaknutih u pravilnim udaljenostima po tankoj končanici. Pomoću tih točaka moguće je precizno odrediti gdje će dijabola pogoditi, što nije moguće kod standardnih duplex končanica.

Končanice s više točaka nišanjenja imaju dodatne korisne funkcije. Umjesto točaka na vertikalnoj končanici, postoji ne jedna, nego nekoliko horizontalnih linija (Stadia). Jedna od ovih linija se koristi za osnovno kalibriranje, dok se linije ispd koriste za udaljenosti dolje od kalibrirane nule, a linije iznad se koriste za zenit putanje

Duplex Končanica	'Mil-dot' Končanica	Više-linijska Končanica

Prvo što se mora uzeti u obzir je koja udaljenost će se uzeti kao referentna kalibrirana nula, tj. koja udaljenost se uzima za centar končanice. Nakon toga, jedino je stvar pucanja i “nuliranja” skale od 7m od 50m podešavanjem svoga nišana za svaku udaljenost čime se omogućava da se unaprijed zna koji dio končanice treba postaviti na metu za pojedinu udaljenost. Kada koristimo “ holdover” nije toliko važno da se optički centrira optika kao kada “klikamo”, ali je ipak to korisno. Umjesto da centriramo na 9,1m to se obavi s obzirom na primarnu kalibriranu nulu, budući da se optika nikada neće micati osim kod ponovnog kalibriranja.

Na sljedećoj slici vidimo primjer koji pokazuje kako se točke kod “Mil-dot” končanice mogu iskoristiti da daju točke-nišanjenja između 7,3m i 50m. Ovo nije točan primjer i dat je samo kao ilustracija principa zato što je razmještaj točaka pogotka po končanici potpuno ovisan u povećanju optike. Iz ovog razloga strijelac upotrebljava “holdover”/više točaka nišanjenja nastojeći da odabere povećanje prije pucanja i da se drži tog povećanja cijelo vrijeme.

Tipični “Mil-dot” “holdover” uzorak